Po pločniku se ljud za ljudom ređa. Pod žutim mrtvim lišćem ljage vlage isparuju se. Kanal zubat žeđa i loče smeđe lokve, koje kopne.
Pan i satir slušaju tišinu, Dijanin korak steže mramor mlak, Topola šušnu vrbi, zrak je blag, Polusjajne tajne plinu u visinu.
Na vješalima. Suha kao prut. Na uzničkome zidu. Zidu srama. Pod njome crna zločinačka jama, Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Četiri me sada okružuju zida, Bijela, prazna, kano plahta za mrtvaca. Nikakvoga oku ne pustiše vida, Osim kada u se umni pogled baca.
1 bod
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*pristup dijelu lekcija za svaki predmet.