Lav Nikolajevič Tolstoj, Ana Karenjina
Kad je doznala da je došla Ana, Kiti nije htjela izlaziti. Ali Doli je nagovori. Skupivši sve snage, Kiti iziđe te joj, crveneći se, priđe i pruži ruku.
- Vrlo mi je drago - rekla je drhtavim glasom.
Kiti je bila smetena zbog borbe koja se vodila u njoj, zbog borbe između neprijateljstva prema ovoj nevaljaloj ženi i želje da bude dobrostiva prema njoj; ali čim je samo ugledala lijepo, simpatično Anino lice, svega neprijateljstva umah nestade.
- Ne bih se začudila kad biste vi i izbjegavali da se sa mnom sretnete. Na sve sam se naviknula. Bili ste bolesni? Da, promijenili ste se - reče Ana.
Kiti je osjećala da je Ana neprijateljski motri. Ona je to neprijateljstvo objašnjavala time što se Ana, njena nekadašnja zaštitnica, našla sada u nezgodnom položaju i njoj bî žao nje.
Porazgovarale su o bolesti, o djetetu, o Stivi. Ali Anu očito ništa nije zanimalo.
- Svratila sam da se oprostim s tobom - reče ona ustajući.
- A kada putujete?
Ali Ana se, ne odgovarajući, opet obrati Kiti.
- Da, jako mi je drago da sam vas vidjela - rekla je smiješeći se. - Toliko sam toga čula o vama sa svih strana, čak i od vašeg muža. On je bio kod mene i jako mi se svidio - očito u lošoj namjeri dodadne ona. - Gdje je on?
- Otišao je u selo - crveneći reče Kiti.
- Pozdravite ga od mene, svakako ga pozdravite.
- Dakako da hoću! - naivno ponovi Kiti sućutno joj gledajući u oči.
- Onda zbogom, Dolil - Pa kad je poljubila Doli i stisnula ruku Kiti, Ana žurno iziđe.
- Uvijek je ista i isto onako privlačna. Jako je lijepa! - reče Kiti kad ostade sama sa sestrom. - Ali ima nešto tužno u njoj. Užasno tužno.
Koja je od sljedećih tvrdnja o Ani točna?
Koja je od sljedećih tvrdnja o Kiti i Ani točna?
Komu je Ana izručila pozdrav?
