Tajanstva
II.
I tako, neke noći, usred druma
preteku jezik neke riječi kobne,
strah me je od njih, i strah me je zlobne
pomisli da sam, možda, sišo s uma.
Čemu sva borba, čemu bolna gluma?
Znam da su moje sanje sitne, drobne,
da neće smijenit sudbine zlokobne,
i da ću ići, ići do svog huma.
– Ljubljena ženo, tko si ti da jesi,
luđačku ljubav suvišno je kriti,
al ja sam sitan za sjaj što te resi,
pa makar jesam ono što ću biti. –
Ljubljena ženo, silna ljubav mrvi,
i ja sam zadnji, makar bio prvi.
Tin Ujević
Što je o ljubavi izrečeno u poanti pjesme?
Koje se pomisli boji lirski subjekt?
U kojemu je stihu izrečena slutnja smrti lirskoga subjekta?