Hrvatski A - 2019. ljeto, 31.

Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

Granitan je pridvor hrama,
Nebo plávī, zvijezde sjaju,
I vidi se tihi mjesec,
Gdje lagano tone gaju.

Vjetrina otvara vrata i prozore, kròz kuću duva,
Zidima trese i tamu sve crnju tjera mi ü dōm: