Neko sa svojim bolom ide Ko s otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Duša je strasna u dubini, ona je zublja u dnu noći; plačimo, plačimo u tišini, umrimo, umrimo u samoći.
Granitan je pridvor hrama, Nebo plávī, zvijezde sjaju, I vidi se tihi mjesec, Gdje lagano tone gaju.
Vjetrina otvara vrata i prozore, kròz kuću duva, Zidima trese i tamu sve crnju tjera mi ü dōm:
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*pristup dijelu lekcija za svaki predmet.