Samo da nije bilo onog očevog nesnosnog siktanja! Gregor je zbog toga posve izgubio glavu. Bio se već gotovo dokraja okrenuo kad se, svejednako osluškujući ono siktanje, čak i zabunio pa se opet malko obrnuo natrag. Ali, kada se napokon sretno obreo s glavom pred otvorenim vratima, pokazalo se da mu je tijelo preširoko da bi mogao jednostavno proći kroz njih. Ocu, naravno, u njegovu trenutačnom raspoloženju, nije ni padalo na pamet da otvori i drugo krilo vrata kako bi Gregoru omogućio da uđe u svoju sobu. Otac je bio opsjednut fiksnom idejom da se Gregor mora što prije vratiti u sobu. Nipošto mu ne bi dopustio ni sve one temeljite pripreme koje su mu bile potrebne da se uspravi i eventualno se na taj način provuče kroz vrata. Naprotiv, sad ga je tjerao uz zaglušnu buku dalje, kao da nema nikakve zapreke; Gregoru se činilo da se iza njega više ne razliježe glas samo jednog oca; sad više zbilja nije bilo šale te se Gregor poče gurati kroz vrata, pa kud puklo da puklo! Odigao se jednom stranom svoga tijela tako da je sad ležao ukoso u vratima, ozbiljno ogulivši bok, na bijelim vratima pojavile se ružne mrlje, uskoro se zaglavio i nije se više mogao pomaknuti, nožice su mu na jednoj strani visile u zraku podrhtavajući, a na drugoj mu bile bolno pritisnute o pod – tada ga je otac odostraga snažno gurnuo i spasio, tako da je uletio u svoju sobu snažno krvareći. Otac je još štapom zatvorio za njim vrata, a onda je napokon nastala tišina.
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
