Hrvatski A - 2018. ljeto, tekst 3.

Homer, Ilijada

Tad se ohrabri vrač nezazorni ì reknê ovo:
„Našoj ne zamjera bog hekatòmbi¹ ni zavjetu našem,
Već on zadade jade Argejcima ì zadat još će
Poradi svećenika, što njega kralj Agamèmnon
Pogrdi, ne da mu kćeri na otkup, ne primi dare.
Neće od Danajaca odvratiti sramotnu propast,
Dokle milome ocu bez novca, bez otkupa kćerku
Očiju krasnih ne dâmo, u Hrizu dok hekatòmbu
Ne povedemo svetu; umirit, ublažit će tad se.”
Tako im rekavši, sjedne, a med njima onda se digne
Junak, Atrejev sin Agamemnon, silan daleko,
Zlovoljan, njegovo srce veòma se napuni gnjeva
Mračno, a oči ognju žarkovitu budu mu slične.
Najprije pogleda ljuto na Kalhanta ovo mu veleć:
„Nikada, zloslutni vraču, ti nisi mi rekao dobra.
Uvijek tebi je milo proricati nevolje same,
A nešto čestito nikad učinio ni reko nisi!
I sad odluke božje med Dànajcima ti javljaš,
Da im daljnometni strjeljač Apolon nevolje sprema,
(...).

¹ hekatomba – žrtva bogovima