Hrvatski A - 2018. ljeto, 40.

Jur nijedna na svit vila
lipotōm se vëć ne slavi
jer je hvale sve skupïla
vila kâ mi sarce travi.

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô,
uzroče istïnī od naše sve slave,

Ter za spunit želju najdoh dva ribãra
(istinu ti velju) nâjböljā od Hvara,
Paskoja jednõga, dobrä muža i prava,
Nikölu drugõga, mlādä i gizdäva.

Blāžëni čas i hip najprvo kad sam ja
vidil tvoj obräz lip od koga slava sja.
Blāžëna sva mista kada te gdi vidih,
dni, noći, godĩšta koja te ja slidih.