Makar svit da stane...
Makar svit da stane, ter što će govori,
tebe Bog od mane nebeske satvori;
ar1 bi rek tvoj pogled da zdesna i slijeva
s zaharom2 slatki med zajedno prolijeva.
Raj ovoj satvaraš u našoj mladosti,
kad usti otvaraš pune sve radosti,
iz kojih izlazi svaka rič na vrime,
ter mene priblazi3, da gdi sam ne vime4.
A zatoj dim5 sada: gdi tvoj glas budem čut,
ružica, mnim6, pada s biserom u moj skut.
Šišmundo Menčetić
1 ar – jer
2 zahara – slatkiš, bombon
3 priblaziti – omamiti
4 ne vime – ne znam
5 dim – govorim
6 mnim – mislim
Čime je omamljen lirski subjekt?
Koja se od sljedećih metafora odnosi na pogled?
Što je istaknuto akrostihom?
