Malo kamena i puno snova.
Bez kruha možda, bez slobode nikada.
Naslijedio sam crnu plovidbu nebesa,
sablju gusara, hajdučiju i šiju
koju zasjeda ne svija.
Ove noge zelenim sagom sna.
Ove ruke nevične za tjelesna milovanja.
Piratski greben iz zvjezdana dna
pozna prkosna zapljuskivanja.
Zaplovi među ribe, među koralje,
perajo mojih tmina.
Neka nas struje i zvučne strelice nose
u svjetlosne česme dubina.
Neka poplave vode iz svih izvora, iz svih vrutaka i vrela.
Neka provale, neka šiknu i neka prskaju.
Jednakosti plavetnila. Zipko ovih njihanja.
Pod vodom i nad razinom isti je zakon jačega,
isto talasanje kolijevke i snivanja.
Koliko sunaca i sva su unutarnja.
I svako sunce sliku srca ima.
U mrtvom moru sve je mrtvo. I sve je prozirna tišina.
A san je sidro koje veže
uz zemlju kamena i miris ružmarina.
Jure Kaštelan
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.