A danas sam, evo, čuo da je gđica Swann biće obdareno rijetkom srećom, da se u moru povlastica kupa kao u svome prirodnome elementu, a kada zapita roditelje tko će doći na večeru, dobije odgovor od tri sjajem obasjana sloga, što čine prezime toga zlatnog gosta, koji je za njih stari obiteljski prijatelj: Bergotte. Intimno ćeretanje za stolom, poput onoga u nas gdje glavnu riječ vodi pratetka, u nje su Bergotteove izjave o svim temama koje još nije stigao dotaknuti u svojim knjigama, a ja bih te izjave smatrao ravnim proročanstvima iz proročišta u Delfima. Napokon, kad ona ide razgledati kulturne spomenike, on hoda uz nju, i neznan i slavan, baš kao oni bogovi koji su silazili među obične smrtnike. Tada sam shvatio kolika je cijena nekoga bića poput gđice Swann, a istodobno sam sebe doživio kao priprosta čovjeka i neznalicu. Živo sam osjetio slatkoću i neizvedivost druženja s njom, što me je odjednom ispunilo žudnjom i očajem. Odsad bih je u svojim mislima najčešće predočavao kako stoji ispred predvorja neke katedrale i tumači mi značenje pojedinih kipova, a onda me, uza smiješak koji znači za mene povoljnu ocjenu kao osobe, predstavlja kao svoga prijatelja – Bergotteu.
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
