Miroslav Krleža, Baraka Pet Be
Vidović je čuo zveket čaša u sjenici i prepoznao glas grofa komandanta i sjetio se njegove maske večeras na bakljadi i mimohodu.
„Ja sam poludio! Ja sam već htio da se molim! Oh! A to ovi vani pjevaju! Doista! Slave pobjedu! I taj malteški vitez govori..."
- Što je to s brojem devet? On je istrgnuo kanilu1 iz grla! On krvari! Sestra!
- Pst! Pst!
-Ali broj devet krvari! Sestra!
- Nikoga nema nigdje! Gdje je sestra? Broj devet...
Vani u sjenici, na drugoj strani okrečene daske, zvonile su čaše, a tu je broj devet u agoniji istrgnuo kanilu i potekla je krv. Disao je broj devet teško, hroptao je kao što hropće zaklano prase, a onda sve tiše i tiše...
Vidović je htio da viče, ali nije mogao do glasa. Jasno mu je bilo da bi trebalo broju devet da se zapali svijeća.
1 kanila – cjevčica koja služi za umjetno hranjenje i davanje lijekova bolesnicima
U kojemu se primjeru iskazuje da je ranjenik umro?
Što radi grof komandant u sjenici?
Koja je od sljedećih stilskih figura upotrijebljena u sljedećem primjeru?
Vani u sjenici, (...), zvonile su čaše, a tu je broj devet u agoniji istrgnuo kanilu
Zašto Vidović nije mogao do glasa?
Tko je malteški vitez?
