30% POPUSTA na SVE pripreme za maturu u košarici!

16d 2h 11m 49s

Hrvatski - 2025./26. ljeto - Teskt 2.

Miguel de Cervantes, Bistri vitez don Quijote od Manche

    Uto ugledaju u polju trideset ili četrdeset vjetrenjača, a čim ih spazi don Quijote, reče on svojemu perjaniku:
    - Dobra sreća upućuje naše prigode na bolji put nego što bismo i pogodili da poželimo; jer evo vidiš, prijatelju Sancho Panza, tamo se javlja trideset ili nešto više grdnih gorostasa, s kojima sam ja nakan zametnuti boj i svima im glave poskidati, a dok ih oplijenim, blagom ćemo se njihovim početi bogatiti. Jer častan je boj i velika služba Bogu, onakvu gadnu pasminu zbrisati zemlji s lica.
    - Kakvi gorostasi? - u čudu će Sancho Panza.
    - Oni što ih vidiš - odgovori mu gospodar - oni s dugačkim rukama, koje će u nekojih biti od gotovo dvije milje.
    - Pazite, gospodaru - odvrati mu Sancho Panza - ono što se tamo javlja nisu gorostasi, nego vjetrenjače, a što se čini da su ruke, to su krila, pa ih vjetar vitla da vrte kamen u mlinu.
    - Jasno se vidi - odgovori don Quijote - da nisi vješt ovakvim pustolovinama. Ono su gorostasi. A ako te je strah, skloni se, pa se moli dok ja budem s njima bio ljut i nejednak boj.
    Tako reče te obode ostrugama konja svojega Rocinantea, ne mareći što mu Sancho Panza dovikuje i kazuje da su ono na što on navaljuje uistinu vjetrenjače, a nisu gorostasi. Ali on je tako tvrdo vjerovao da su gorostasi te nije ni čuo glas svojega perjanika Sancha, niti je vidio šta su, premda im se već približio, nego se uzvikao u sav glas:
    - Ne bježite, jadne kukavice, jer jedan jedini vitez navaljuje na vas.
Uto zaduhne malo vjetar, a golema se krila stanu kretati. Kad to vidje don Quijote, progovori:
    - Sve da se vi razmahujete sa više ruku nego gorostas Briarej1, meni ćete odgovarati.
    Tako reče, preporuči se od svega srca vladarici svojoj Dulcineji, zamoli je da mu u ovoj pogibiji bude na pomoći, dobro se zakrili štitom, zataknu koplje u kariku na prsnom oklopu, potjera Rocinantea što ga noge nose, i pojuri na prvu vjetrenjaču, koja stoji sprijeda; a kad on kopljem udari u krilo, okrene vjetar krilo s tolikom žestinom da je razmrskao koplje, odigao i konja i viteza, pa ih izgruhane odbacio u polje. Doleti mu Sancho Panza u pomoć koliko god mu magarac mogaše trčati, a kad stigne, razabere da don Quijote ne može ni da se makne: tako je on postradao s Rocinanteom.
    - Bože, pomozi! - reče Sancho. - Zar ja vama, gospodaru, nisam govorio da dobro pazite šta činite, jer to su vjetrenjače koje se na vjetru vrte, a tko ne vidi šta su, valjda mu se i samom u glavi vrti.
    - Šuti, prijatelju Sancho - odgovori don Quijote - jer bojni su poslovi, više nego ikoji, izvrgnuti neprestanoj mijeni; pogotovo jer ja mislim, a i istina je, da je onaj mudrac Frestón, koji mi je oteo sobu i knjige, pretvorio te gorostase u vjetrenjače samo da mi ugrabi slavu pobjede: toliko mi je on neprijatelj; ali na koncu, slabo će mu vrijediti čarolije protiv mojega valjanoga mača.
    - Neka Bog učini kako može - odvrati Sancho Panza.
    Pomogne mu da ustane i popne ga opet na Rocinantea, koji je na mrtvo ime izubijan. Razgovarajući o toj prigodi udare putem na klanac Lápice, jer tamo, veli don Quijote, ne može biti da se ne bi desile mnoge i različne pustolovine, budući da onuda mnogi svijet prolazi. Samo se jako rastužio što je skrhao koplje. Razgovara o tom s perjanikom svojim te veli:
    - Sjećam se, čitao sam da je španjolski vitez, po imenu Diego Pérez de Vargas, kad mu se u bici slomio mač, otrgnuo s hrasta tešku granu ili odvodnicu, te njome počinio onoga dana tolika junačka djela i pomlatio tolike Maure da mu ostade nadimak Machuca, to jest Mlátac; tako se od onoga dana sve do danas potomci njegovi zovu Vargas y Machuca2. Ovo sam ti pripovjedio zato što sam nakan od prvog hrasta ili česvine koja mi se bude desila otrgnuti također granu, onakvu i isto onako valjanu kao što sam zamislio; pa sam voljan počiniti njome tolika junaštva da ćeš ti biti sretan i presretan što si vrijedan da ih gledaš i što si svjedok zgodama koje će se teško i vjerovati.
    - Što bog da! - reći će Sancho; - ja sve vjerujem kako vi velite. Ali osovite se malko, jer meni se čini da ste se vi nakrivili, a to ste se valjda izgruhali kad ste se srušili.
    - Istina je - odgovori don Quijote; - pa ako se ja ne tužim na boli, to je stoga što skitnicama vitezovima ne dolikuje na ikakvu se ranu tužiti, sve da im se utroba kroz ranu istrese.
    - Ako je tako, ni da bih riječi - odvrati Sancho - ali tako mi Boga, ja bih volio da biste se vi, gospodaru, potužili ako vas šta zaboli. Što se mene tiče, ja ću se potužiti čim me šta boljecne, samo ako nije s perjanicima isto onako kao sa skitnicima vitezovima, pa da se ni oni ne smiju tužiti.
    Don Quijote se morade nasmijati neukosti svojega perjanika, te mu objavi da mu je slobodno tužiti se kako i kada želi, po volji ili preko volje, jer on sve dosad nije ništa protivno čitao u viteškim zakonima.
    Sancho mu napomene neka smisli da je vrijeme jelu.

1 Briarej - div iz grčke mitologije koji je imao pedeset glava i stotinu ruku
2 Vargas y Machuca - heroj koji se istaknuo tijekom opsade Jéreza (1250.), opjevan u romancama
1. Na kojoj je od sljedećih antiteza utemeljen razgovor između don Quijotea i Sancha Panze?
2. Na što se od sljedećega odnosi podcrtani izraz u sljedećemu primjeru? onakvu gadnu pasminu zbrisati zemlji s lica
3. Za koji od sljedećih predmeta nije iskazano da je don Quijoteovo potencijalno oružje?
4. Na koji se viteški zakon poziva don Quijote objašnjavajući razliku između sebe i Sancha Panze?
5. U kojemu se od sljedećih primjera izriče fatalistički stav prema životu?

5 bodova