Sofoklo, Antigona | STAJAĆA PJESMA |
Ismena Pa vjerenicu čeda svoga smaknut ćeš? Kreont I drugih eno polja dadu orat se. Ismena Al' ko što on i ona, lje ne pristaju. Kreont Zle žene al' sinovma davat mrzi me. Ismena Kako I' te sramoti otac, mili Hemone! Kreont Baš odveć mene jediš i ti i tvoj brak! Ismena Pa nju ćeš otet srca svoga porodu? Kreont Had bit će onaj, tko će spriječit svadbu tu! Ismena Smrt za nju, kako čini s', odlučena je. Kreont To čini s' tebi ko i meni. (Slugama.) Ne čas'te, Već vod'te, sluge, u kuću ih, vezane Nek jesu te mi ženske, a ne slobodne! Ta i junaci bježe, kad ti oni već Životu svomu nadomak ugledaju smrt. (Odvedu Antigonu i Ismenu.) | Zbor 1. strofa Oj blažen, tko u životu ne okusi zla! Kome bog dom uzdrma, nikakav jad ga Ne mine, - od koljena koljenu to se šulja. Baš tako, kada na moru Zli, burni dunu vjetrovi Iz Trakije, a tama s dna navali, Tad moru iz dubine eno valja val Crn pijesak burom uzburkan, Od udaraca jekom ječe obale. 1. antistrofa I doma preminulih Labdakida nesreću Staru vidim, gdje na jade jade gomila; Roda rod ne rješava, nego sve obara ih Bog neki, spasa nema im. Ta zadnji eto ogranak, U domu što ga Edipovu obasja Sjaj sreće, podzemnijeh opet bogova Mač sada kosi krvavi I riječi nerazum i bijesna srca strast. 2. strofa Zeuse, koja bi obijest Ljudska skršila snaga tvoju? Nju niti kada svlada san svetokrilac Ni neumorni mjeseci. Kao vladar bogova vijekom dovijeka Mlad sjajem na Olimpu vladaš blistavim. Pa odsad i unapredak, Ko dosad, vijek će vrijediti Taj zakon: smrtnik nijedan Za svoga žića bez jada ne prolazi. 2. antistrofa Eno nestalna nada je Mnogom čovjeku melem srcu, A mnogom meka lakoumnim żeljama; I šulja se, a ne vidiš, Dokle ti ne opali nogu vatre žar; Jer mudro netko riječ reče preslavnu; Zlo drži onaj gdjekada Za dobro, komu nagoni U groznu bijedu srce bog; A kratak samo čas on traje bez jada. |
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
