Hrvatski - 2024. probna, tekst 1.

Lav Nikolajevič Tolstoj, Ana Karenjina

Stjepan Arkadijevič nije birao ni pravca, ni mišljenja, nego su ti pravci i ta mišljenja sama dolazila k njemu, isto onako kako nije birao ni oblika svoga šešira ili kaputa, nego je uzimao one koji su se nosili. A imati mišljenje bilo je njemu, koji je živio u poznatome društvu, uz neku potrebu duševnoga rada, koja se razvija obično u zrelijim godinama, isto tako potrebno kao imati šešir. Ako je i imao razloga liberalno mišljenje pretpostavljati konzervativnome, kojega su se također držali mnogi iz njegova kruga, nije to nestalo poradi toga što bi liberalno mišljenje smatrao razumnijim, nego zato što se ono više slagalo s njegovim načinom života. Liberalna je stranka govorila da je u Rusiji sve loše. Doista, Stjepan Arkadijevič imao je dugova mnogo, a novca mu nikad nije dostajalo. Liberalna je stranka govorila da je brak preživjela ustanova, pa da ga treba preurediti, i doista, obiteljski život pružao je Stjepanu Arkadijeviču malo zadovoljstva i silio ga lagati i pretvarati se, što je bilo toliko protivno njegovoj naravi. Liberalna je stranka govorila (...) da je vjera samo uzda za barbarski dio stanovnika, i doista, Stjepan Arkadijevič nije bez boli u nogama mogao podnijeti ni najkraćega blagodarenja u crkvi, te nije mogao shvatiti čemu sve te strašne i zanosne riječi o drugome svijetu kad bi se i na ovome moglo vrlo veselo živjeti. Ujedno je Stjepanu Arkadijeviču, koji je volio veselu šalu, bilo drago zbuniti katkad mirna čovjeka time da se ne treba zaustavljati, ako se već ponosimo svojim podrijetlom od Rjurika, a odricati se prvoga pretka – majmuna. Liberalno je mišljenje dakle postalo Stjepanu Arkadijeviču navikom, pa je imao rado svoje novine, kao i smotku nakon objeda poradi lake omame koju je proizvodila u njegovoj glavi. Pročitao je uvodnik u kojem se razlagalo kako se u naše vrijeme potpuno nepotrebno diže vika o radikalizmu koji će tobože progutati sve konzervativne elemente te da vlada tobože treba poduzeti mjere za ugušenje revolucionarne hidre, dok naprotiv „prema našemu mišljenju opasnost nije u prividnoj revolucionarnoj hidri, nego u nepopustljivosti tradicionalizma koji koči napredak” itd. Pročitao je i drugi članak, financijski, u kojemu se spominjao Bentham i Mill i bockala se vlada. Sa svojstvenom prirođenom brzinom misli shvaćao je značenje svake bodljike: tko ju je uperio na koga i radi čega ju je uperio, pa ga je to kao svagda donekle zadovoljavalo.