Hrvatski - 2024. ljeto, tekst 6.

Igor Berecki, Zombie-virusi izazivaju infekcije i nakon što su 48 500 godina proveli zamrznuti u permafrostu

Sve toplija ljeta i sve kraće zime na Arktiku otapaju vječni led i permafrost – smrznuti sloj tla ispod površine zemlje – otkrivajući slojeve Zemljine geološke i biološke prošlosti iz kojih bi se, nakon što su u polarnom zamrzivaču mirovali desetke tisuća godina, mogli osloboditi bakterije i virusi s potencijalom ugrožavanja zdravlja ljudi i životinja.

(...)

Apokaliptičnoj prijetnji odmrznutim, mrtvim-a-živim „zombie” mikroorganizmima osim toga treba pribrojiti i kemijski radioaktivni otpad koji još iz doba hladnog rata stoji uskladišten u permafrostu kako ne bi naštetio divljim životinjama i poremetio ekosustave, a također se može osloboditi tijekom otapanja.

Permafrost predstavlja značajan dio globalnoga ekološkog sustava jer prekriva petinu sjeverne hemisfere tisućljećima održavajući ledeni okov u područjima arktičkih pustopoljina (tundre) i borealnih četinarskih šuma (tajge) Aljaske, Kanade i Rusije. Razlog zašto je permafrost dobar medij za dugovječnu pohranu biološkog materijala nije samo zato što je smrznut; vječno ledeno tlo osim toga prostor je bez kisika u koji ne prodire ni svjetlost, dakle doslovce ima karakteristike koje suvremena prehrambena industrija ističe kao preporuku za održavanje dugotrajne svježine: „Čuvati zaštićeno od zraka, na hladnom i tamnom mjestu.”

Vječno smrznuta zemlja služi kao neka vrsta vremenske kapsule, čuvajući – osim drevnih virusa – i mumificirane ostatke brojnih izumrlih životinja koje su znanstvenici posljednjih godina uspjeli iskopati i proučavati, uključujući mladunce špiljskog lava i vunastog nosoroga. Ustvari, ako ćemo iskreno, uopće nisu iskopani, nego su se sami pojavili nakon što se otopio led iznad permafrosta starog 30 000 godina. Naime, arktičke se regije zagrijavaju i do četiri puta brže od ostatka planeta, što gornji sloj nekada ledeno okamenjenog permafrosta pretvara u normalno, blatnjavo tlo omekšano vodom iz odmrznutog leda. A u njemu se razbuđuju i oslobađaju svi virusi i bakterije kojima je u pradavnom dobu vrijeme stalo, zarobljeno ledenim okovom.

(...)

Ne moramo ići čak ni jako daleko u prošlost kako bismo naišli na smrznute viruse koji su svojedobno uzrokovali smrtonosne bolesti ljudi: na primjer, u selu na poluotoku Seward na Aljasci iz ženskog je tijela ekshumiranog iz permafrosta 1997. godine analiziran uzorak tkiva pluća, koji je sadržavao genomski materijal virusa influence H1N1 odgovornog za pandemiju španjolske gripe 1918./1919., koja je tijekom te dvije godine inficirala jednu trećinu tadašnje svjetske populacije i usmrtila preko 50 000 000 ljudi. A 2012. godine znanstvenici su potvrdili da 300 godina stari, ledom mumificirani ostatci žene pokopane u Sibiru sadrže genetske potpise virusa koji uzrokuje velike boginje, bolesti koja je cijepljenjem potpuno iskorijenjena s lica Zemlje još 1970-ih godina.

Između srpnja i kolovoza 2016. u Sibiru se dogodilo izbijanje lokalne epidemije antraksa (bedrenice), zoonoze (bolesti koja se prenosi između ljudi i životinja), a kojom je bilo zaraženo stotinjak ljudi i više od 2000 sobova. Epidemiološki tim zadužen za razjašnjenje ovako masovnog izbijanja te inače rijetke infekcije otkrio je kako je širenje antraksa posljedica odmrzavanja permafrosta tijekom tadašnjih iznimno vrućih sibirskih ljeta, što je omogućilo starim sporama Bacillus anthracis da ponovno izbiju na površinu sa starih groblja davno umrlih ljudi i životinjskih lešina.

(...)

Potencijalne opasnosti koje su trenutačno zamrznute u arktičkom permafrostu uključuju i otpad zakopan nakon rudarenja teških metala (često i radioaktivnih!), kao i zakopavanje odbačenih kemikalija kao što je pesticid DDT, koji je zabranjen početkom 2000-ih. A još su od početka nuklearnih pokusa 1950-ih u tada zamrznute dijelove Arktika svoj radioaktivni otpad masovno zakopavali i Sovjetski Savez i Sjedinjene Američke Države.

Prilagođeno prema: www.bug.hr