Oblikujte školski esej s obzirom na zadani zadatak.
Oblikujte ga kao zaokruženu cjelinu s uvodom, razradom i zaključkom.
Pazite da Vaš školski esej bude pravopisno, gramatički i leksički točan.
Sve smjernice morate uvrstiti u svoj školski esej.
Školski esej mora imati najmanje 440 riječi.
Polazno pitanje
Kako obiteljski odnosi i patrijarhalni odgoj utječu na Luciju Stipančić?
Prvi polazni tekst
Teče godina hiljadu osamsto trideset i četvrta, a zimi je. U malenoj, niskoj, pokućstvom prenatrpanoj sobici zrak je pretopao i težak, te ga slabe Lucijine prsi udišu s očitom mukom. (…)
Sobica gdje gospođa Valpurga sa svojom kćeri dane i noći boravi, gleda u tamnu i usku uličicu; a kako je neprodušno zatvorena naprama vanjskom zraku, prodire u nju samo šum od strahovite bure što pokoji put potrese kućicom iz samoga temelja. Inače vlada tu jedna neprekidna i jednolična tišina i polumrak kao u kakvoj kapelici na osami sred pustog polja.
Drugi polazni tekst
Pogledi im se sretoše. Časak trajaše gluhi muk, ali taj časak bijaše oboma strašan. Napokon progovori otac s mukom, njegove su usne drhtale kao i glas:
- Ti me već i varaš? Fuj! - zatim baci knjigu na pod, pogleda prezirno kćer i pokaže joj prstom vrata.
Dva sata iza toga došla je k Luciji mati sva zaplakana i, lamajući očajno rukama, stala pripovijedati kako se otac strašno rasrdio i kako je bacao iz sebe žuč i zgrozio se da je neće nikada već pustiti preda se.
- Sam je kriv - reče na sve to Lucija ne podižući s knjige očiju.
- Pođi umoliti oproštenja, klekni preda nj, obećaj mu...
- Ja? - digne djevojka glavu a u njezino blijedo lice šiknu krv.
- Nikada! On je uvrijedio mene.
- Otac ti je!
- Ali kakav otac? - spusti Lucija niza se ruku s knjigom. - Zar mi je bio otac kakvi su drugi očevi svojim kćerima? Odgojili ste me ovdje kao u tamnici, a sad da ne smijem ni čitati! Ako sam ženska, imam i ja zdravoga razuma da shvaćam svijet, i srce koje mi kaže da ima drugačijega života nego je ovaj što ga ja živim. Ta ja već nijesam dijete! Bratu sve... a meni baš ništa! Zar smo u Turskoj?
- A zar nijesam i ja trpjela dosta? ... A ipak mi se ovo što se sada zbiva čini najgore od svega...
- A što hoćete od mene, majko?
- Budi ocu bolja... Ja stojim kao bez pameti, ispod mojih nogu miče se tlo, da si ga čula, da si ga samo čula! ... Reci mu da ti je žao, vidjet ćeš kako će ti biti dobar.
- Da lažem?
- Ah, pa slobodno i to... Ta i tvoje će srce biti mirnije... eto i sama plačeš, on trpi, a mene ste raspeli na neiskazane muke. Lucijo! Ja sam ti vazda bila dobra... (...)
Lucija nakon kratkog promišljanja ustane odlučno.
- Dobro, ja idem ako mi i jest teško. Idem vama za volju.