Edgar Allan Poe, Mellonta Tauta1
U BALONU "ŠEVA"
1. TRAVNJA 2848.
A sad, dragi moj prijatelju, morat ćeš, za kaznu zbog svojih grijeha, pročitati ovo dugo tračersko pismo. Kažem ti čisto i bistro da ću te kazniti za sve tvoje bezobrazluke tako što ću pisati koliko god budem više mogla dosadno, razvučeno, nesuvislo i neumjesno. Osim toga, sabijena sam u ovaj prljavi balon sa stotinu ili dvije stotine canaillea2 koji svi odreda putuju radi zadovoljstva (kakvu glupu predodžbu imaju neki ljudi o zadovoljstvu!) i po svoj prilici neću stupiti nogom na terra firma3 najmanje mjesec dana. Nemam s kim razgovarati. Nemam što raditi. Kad čovjek nema što raditi, onda je vrijeme da se dopisuje s prijateljima. Sada ti je valjda jasno zašto ti pišem ovo pismo - samo zbog mog ennuia4 i tvojih grijeha.
Pripremi dakle naočale i spremi se za gnjavažu. Namjeravam ti pisati svaki dan s ovog mrskog putovanja.
Uh! Kad će već jednom ljudska tikva izmisliti nešto pametno? Zar smo zbilja dovijeka osuđeni na tisuću nepogodnosti putovanja balonom? Zar nitko neće smisliti neko brže prometalo? Ovo kaskanje, po mom mišljenju, zapravo je živa muka. Kunem ti se da nismo prevalili više od stotinu milja u ovaj sat vremena koliko letimo! (...)
Koliko sam god navikla na ovakav način putovanja, ne mogu svladati neku vrstu vrtoglavice kad god neki balon prohuji iznad nas. Uvijek mi se tada pričini da je to neka golema ptica grabljivica koja se sprema da se obori na nas i da nas odnese u svojim pandžama. Jedan je balon preletio preko nas u zoru, i to toliko blizu da mu je uže faktički okrznulo mrežu našeg balona i ozbiljno nas zabrinulo. Kapetan nam je rekao da bi nas jamačno oštetilo da je materijal od kojeg je naš balon napravljen ona tričava "svila" premazana firnisom5, koja se upotrebljavala prije petsto ili tisuću godina. Objasnio mi je da se ta svila pravila od crijeva neke vrste gliste. Te su gliste brižljivo hranili dudovima - nekom vrstom voća sličnog lubenici - a kad bi se dobro uhranile, onda bi ih samljeli. Kaša koja bi na taj način nastala zvala se u svom prvobitnom stanju papirus6, a onda je prolazila kroz razne procese dok ne bi na kraju postala „svila“. Za divno čudo, ta je tkanina nekoć bila na velikoj cijeni za izradu ženskih haljina! Od nje su se obično gradili i baloni. Poslije je, čini se, otkrivena bolja vrsta materijala koja se izrađivala od pahuljica što okružuju sjemeni omotač biljke koja se obično naziva euphorbium, a u ono se vrijeme u botanici zvala mlječika. Ova se vrsta svile poslije nazivala bakingamska svila, zbog svoje izvanredne trajnosti, i obično se prije uporabe premazivala nekom otopinom kaučuka7 – supstancije koja je u ponečemu morala biti nalik na gutaperku8 koja se danas najčešće rabi. Taj se kaučuk gdjekad zvao guma ili gumilastika, i zacijelo je bio jedna od mnogobrojnih vrsta gljiva. Nemoj mi više nikad reći da nisam u duši istraživač starina.
Spomenula sam užad na balonu - a baš je ovaj čas, čini se, naše uže oborilo čovjeka s palube jednog od onih brodova s magnetskim propelerom od kojih sve vrvi u oceanu ispod nas - broda od otprilike šest tisuća tona koji je, po svemu sudeći, bio dozlaboga nakrcan putnicima. Trebalo bi zabraniti da te male lađe primaju više od određenog broja putnika. Onom čovjeku, naravno, nisu dali da se ponovo popne na brod, pa je domalo iščeznuo iz očiju, i on i njegov pojas za spasavanje. Presretna sam, dragi moj prijatelju, što živimo u tako prosvijećeno doba da nitko ne mari za pojedinca. Prava se humanost brine samo za masu. (...)
Dne 2. travnja. (...) Zadržali smo se još nekoliko minuta da ponešto priupitamo kutera9, i tako smo saznali, između ostalih krasnih stvari, da u Africiji bjesni građanski rat, a da kuga lijepo napreduje i u Juropi i u Ajšiji. (...)
Dne 4. travnja. Novi plin, u kombinaciji s poboljšanom gutaperkom, čini prava čuda. Kako su naši moderni baloni pouzdani, udobni, pokretljivi i praktični u svakom pogledu! Upravo nam se približava golem balon brzinom od najmanje sto pedeset milja na sat. Čini se da je dupkom pun - na njemu je možda tri ili četiri stotine putnika - a ipak se diže do visine od gotovo jedne milje, pa gleda na nas jadnike s kraljevskim prezirom. A ipak je putovanje od stotinu ili čak dvjesta milja na sat zapravo sporo. Sjećaš li se kako smo putovali željeznicom preko kontinenta Kanadawa? Pune tri stotine milja na sat - to je bila brzina! Ipak, ništa nismo vidjeli - nismo imali što raditi nego očijukati, gostiti se i plesati u onim veličanstvenim salonima. Sjećaš li se kakav je to bio čudan osjećaj kad smo slučajno spazili neke predmete vani dok je vlak bio u punoj brzini? Sve se stopilo u jedno - u jednu masu.
1 Mellonta Tauta - stvari iz budućnosti
2 canaille - ološ
3 terra firma - kopno, zemlja
4 ennui - dosada
5 firnis - sredstvo koje se brzo suši i na drvenoj podlozi stvara zaštitni sloj
6 papirus - materijal sličan papiru
7 kaučuk - temeljna sirovina za proizvodnju gume
8 gutaperka - tvar slična kaučuku
9 kuter - mali i brzi jedrenjak s jednim jarbolom
Kojemu žanru pripada tekst?
Na kojoj se stilskoj figuri temelji polazni tekst?
Na koji se od sljedećih načina ostvaruje subjektivnost pripovijedanja?
Što od sljedećega pripovjedačica ističe kao glavni motiv za pisanje pisma?
Što je glavni sastojak bakingamske svile?