Kristina Duvnjak, O ciljevima održivog razvoja: Cilj 12. Održiva proizvodnja i potrošnja
Za početak, možemo se zapitati kakve su naše potrošačke navike.
- Kupujemo li namirnice koje potječu iz udaljenih zemalja u trgovačkim centrima dok iste te namirnice možemo kupiti na tržnici od lokalnih proizvođača?
- Bacamo li hranu ili pažljivo planiramo obroke?
- Razdvajamo li otpad i zbrinjavamo li ga pravilno?
- Promišljamo li prije kupnje je li nam neki proizvod uistinu potreban ili ga već imamo dovoljno?
Možda možemo izabrati jedan svoj postupak ili više njih koje možemo promijeniti i tako doprinijeti održivosti našeg planeta. Nije zanemarivo i da svojim pozitivnim primjerom možemo utjecati na ljude oko sebe, kao i na njihove potrošačke navike.
Stanje u svijetu poražavajuće je i zabrinjavajuće kada proučimo i razmislimo o dostupnim podatcima. Prema podatcima Svjetske agencije za hranu i poljoprivredu (FAO) čak 1,3 milijardi tona hrane baci se svake godine, skoro 2 milijarde ljudi u svijetu je gladno ili pothranjeno, dok je istovremeno 2 milijarde ljudi na svijetu pretilo ili ima prekomjernu tjelesnu težinu. Ista ta proizvodnja hrane odgovorna je za udio od $22 \%$ u nastanku stakleničkih plinova koji, kako znamo, doprinose globalnom zagrijavanju planeta. (...)
U Hrvatskoj se svake godine baca oko 400000 tona hrane, najviše iz kućanstava, gdje svaka osoba baci 75 kg hrane u godini dana, što je manje od europskog prosjeka koji, nažalost, iznosi 92 kg po osobi godišnje. Vlada RH 2019. godine donijela je Plan sprečavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. - 2022. godine. Doneseni plan predstavlja sveobuhvatni dokument, prvi takve vrste u Republici Hrvatskoj, koji donosi popis mjera, aktivnosti i financijskih sredstava usmjerenih prema sprečavanju nastajanja otpada od hrane duž cijelog prehrambenog lanca. U narednom razdoblju saznat ćemo hoće li i kako ovaj Plan doprinijeti smanjenju bacanja hrane. Višak hrane, odnosno prekomjerno konzumiranje hrane u Hrvatskoj, i javnozdravstveni je problem jer je, kao i u Europi, više od polovice osoba starijih od 18 godina pretilo ili ima prekomjernu tjelesnu masu, njih $57,4 \%$, od čega je pretilo $18,7 \%$ stanovnika.
Što se tiče recikliranja i zbrinjavanja otpada, Hrvatska bilježi uistinu poražavajuće rezultate. Premda je količina komunalnog otpada po stanovniku godišnje skoro jednaka onoj u Europi (podatci iz 2018.), udio recikliranog i kompostiranog otpada (2017.) u Europi je $46 \%$, a u Hrvatskoj svega $24 \%$. Premda je cilj bio do kraja 2020 . doći do $50 \%$, zadnji podatci govore da smo stigli do $28 \%$.
Osim malog udjela u recikliranju velik je problem u našoj državi i način na koji zbrinjavamo otpad. Više od 60 \% komunalnog otpada u Hrvatskoj odlaže se pod zemlju (slično kao i u Rumunjskoj, Bugarskoj, Slovačkoj) dok, usporedbe radi, u sjeverozapadnoj Europi odlaganje pod zemlju jedva da postoji (npr. Švedska je na $0 \%$, Nizozemska i Belgija na $1 \%$ ).
Da nije sve tako crno, za kraj izdvajamo i neke pozitivne vijesti iz naše zemlje. Dobre vijesti dolaze iz energetskog sektora, gdje je udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji 2019. bio $24,2 \%$, što je malo više od svjetskog prosjeka ( $20 \%$ ). Kao što pogađate, radi se o energiji dobivenoj iz hidroelektrana. Udio ostalih obnovljivih izvora energije (energija vjetra, biodizel, energija sunca, geotermalna energija i bioplin) povećan je u 2019. godini na $9,7 \%$, no tu još postoji mnogo prostora za napredak.
Prilagođeno prema: biologija.com.hr
Koja je namjena polaznoga teksta?
Koji je od sljedećih ciljeva Hrvatska pokušala ostvariti do kraja 2020. godine?
U kojemu je od sljedećih područja Hrvatska bolja od svjetskoga prosjeka?
Koji se obnovljivi izvor energije u Hrvatskoj najviše upotrebljava?
U kojemu je od sljedećih primjera iskazan autoričin stav?
