Hrvatski A - 2023. ljeto, tekst 5.

Kristina Duvnjak, O ciljevima održivog razvoja: Cilj 12. Održiva proizvodnja i potrošnja

Za početak, možemo se zapitati kakve su naše potrošačke navike.

– Kupujemo li namirnice koje potječu iz udaljenih zemalja u trgovačkim centrima dok iste te namirnice možemo kupiti na tržnici od lokalnih proizvođača?

– Bacamo li hranu ili pažljivo planiramo obroke?

– Razdvajamo li otpad i zbrinjavamo li ga pravilno?

– Promišljamo li prije kupnje je li nam neki proizvod uistinu potreban ili ga već imamo dovoljno?

Možda možemo izabrati jedan svoj postupak ili više njih koje možemo promijeniti i tako doprinijeti održivosti našeg planeta. Nije zanemarivo i da svojim pozitivnim primjerom možemo utjecati na ljude oko sebe, kao i na njihove potrošačke navike.

Stanje u svijetu poražavajuće je i zabrinjavajuće kada proučimo i razmislimo o dostupnim podatcima. Prema podatcima Svjetske agencije za hranu i poljoprivredu (FAO) čak 1,3 milijardi tona hrane baci se svake godine, skoro 2 milijarde ljudi u svijetu je gladno ili pothranjeno, dok je istovremeno 2 milijarde ljudi na svijetu pretilo ili ima prekomjernu tjelesnu težinu. Ista ta proizvodnja hrane odgovorna je za udio od 22 % u nastanku stakleničkih plinova koji, kako znamo, doprinose globalnom zagrijavanju planeta. (...)

U Hrvatskoj se svake godine baca oko 400 000 tona hrane, najviše iz kućanstava, gdje svaka osoba baci 75 kg hrane u godini dana, što je manje od europskog prosjeka koji, nažalost, iznosi 92 kg po osobi godišnje. Vlada RH 2019. godine donijela je Plan sprečavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022. godine. Doneseni plan predstavlja sveobuhvatni dokument, prvi takve vrste u Republici Hrvatskoj, koji donosi popis mjera, aktivnosti i financijskih sredstava usmjerenih prema sprečavanju nastajanja otpada od hrane duž cijelog prehrambenog lanca. U narednom razdoblju saznat ćemo hoće li i kako ovaj Plan doprinijeti smanjenju bacanja hrane. Višak hrane, odnosno prekomjerno konzumiranje hrane u Hrvatskoj, i javnozdravstveni je problem jer je, kao i u Europi, više od polovice osoba starijih od 18 godina pretilo ili ima prekomjernu tjelesnu masu, njih 57,4 %, od čega je pretilo 18,7 % stanovnika.

Što se tiče recikliranja i zbrinjavanja otpada, Hrvatska bilježi uistinu poražavajuće rezultate. Premda je količina komunalnog otpada po stanovniku godišnje skoro jednaka onoj u Europi (podatci iz 2018.), udio recikliranog i kompostiranog otpada (2017.) u Europi je 46 %, a u Hrvatskoj svega 24 %. Premda je cilj bio do kraja 2020. doći do 50 %, zadnji podatci govore da smo stigli do 28 %. Osim malog udjela u recikliranju velik je problem u našoj državi i način na koji zbrinjavamo otpad. Više od 60 % komunalnog otpada u Hrvatskoj odlaže se pod zemlju (slično kao i u Rumunjskoj, Bugarskoj, Slovačkoj) dok, usporedbe radi, u sjeverozapadnoj Europi odlaganje pod zemlju jedva da postoji (npr. Švedska je na 0 %, Nizozemska i Belgija na 1 %).

Da nije sve tako crno, za kraj izdvajamo i neke pozitivne vijesti iz naše zemlje. Dobre vijesti dolaze iz energetskog sektora, gdje je udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji 2019. bio 24,2 %, što je malo više od svjetskog prosjeka (20 %). Kao što pogađate, radi se o energiji dobivenoj iz hidroelektrana. Udio ostalih obnovljivih izvora energije (energija vjetra, biodizel, energija sunca, geotermalna energija i bioplin) povećan je u 2019. godini na 9,7 %, no tu još postoji mnogo prostora za napredak.