Pripreme za JESENSKI ROK dostupne odmah!

-

Hrvatski A - 2022. jesen, tekst 8.

Jochen Hörisch, Egzistencijalizam

Čovjek je osuđen na slobodu. Pakao, to su drugi. Život je apsurdan, ali baš se zato moram angažirati. To su filozofske izreke, izreke filozofa Jean-Paula Sartrea, koje su postale nevjerojatno popularne. Ne događa se tako često ono o čemu je sanjao Marx, a zacijelo i drugi teoretičari: da filozofija obuzme mase. Marksizmu je to neko vrijeme očito uspijevalo, premda na način o kojemu bi se moglo raspravljati. A uspjelo je i egzistencijalizmu; kada je Sartre 1980. umro, dakle dva desetljeća nakon doba najveće konjunkture1 egzistencijalizma, više od 50.000 ljudi ispratilo je njegov lijes do groblja na pariškom Montparnasseu. Onaj tko je u prva dva desetljeća poslije Drugoga svjetskog rata intelektualno imalo držao do sebe i imao ambicija u kulturi, najčešće je bio „egzistencijalist”. To znači da je razmišljao u znaku pojmova Martina Heideggera (1889. – 1976. → Mišljenje bitka) i osobito Jean-Paula Sartrea (1905. – 1980.). O tome svjedoče filmovi, drame, lirika, romani (kao u Njemačkoj paradigmatski rani romani Martina Walsera, Heinricha Bölla ili Güntera Grassa), ali uz to i stil odijevanja i habitus pedesetih godina. Pogledi su bili melankolični, ljudi su željeli biti zanimljivi, nosili su dolčevite, bili su odlučni, doznavali su da su osuđeni na slobodu, nisu imali iluzija o besmislenosti života i unatoč tome ili zbog toga su se angažirali. Gledajući unatrag, lako je podsmjehivati se egzistencijalizmu ili ga karikirati; i nije teško objašnjavati njegovu popularnost povijesnim kontekstima. Nakon tolikih milijuna mrtvih u Drugom svjetskom ratu egzistencijalistički poučak da egzistencija prethodi esenciji zvučao je uvjerljivo i onima koji nisu bili osobito spekulativno talentirani.

Ta rečenica nalazi se u snažnoj raspravi pod ne manje snažnim naslovom L’Etre et le Néant (Bitak i ništa), koju je Sartre objavio 1943. i koja mu je ubrzo donijela slavu. Egzistencija prethodi esenciji – to jednostavno znači: rađam se a da me se nije pitalo, mi nikada nismo temelj samih sebe, mi smo – po Heideggerovoj formuli koju Sartre rado citira – bačeni u svijet.

Koje od sljedećih zajedničkih obilježja egzistencijalizma i marksizma navodi autor?
Bodovi: 1
Zašto autor navodi da su egzistencijalisti nosili dolčevite?
Bodovi: 1
Kako autor tumači egzistencijalistički poučak da egzistencija prethodi esenciji?
Bodovi: 1
ŠTO ČEKAŠ?

Isprobaj potpuno besplatno!

Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.

*Besplatan pristup ne zahtijeva unos kartice.
© 2025, Gradivo.hr