SIGISMUND
Taj glas tvoj me umekšao,
prisutnost tvoja sputala me
i obzir tvoj me uzbudio.
Tko si? Iako ja ti ovdje
veoma malo znam o svijetu,
jer ova kula ubitačna
za me je zipka i grobnica;
iako sve od svog rođenja
ne vidjeh nigdje ništa drugo
osim pustoši ove divlje
u kojoj bijedan život živim
kao nekakav živi mrtvac,
ko živi kostur koji hoda;
iako nikad nikog ne čuh
osim jednog jedinog stvora
koji zajedno sa mnom pati
i preko kojeg znadem vijesti
o nebesima i o zemlji,
iako ćeš me u svom strahu
nazvati ljudskim čudovištem,
jer uistinu nisam drugo;
il’ čovjek sam u liku zvijeri
il’ zvijer u liku čovječjemu,
premda sam u tim nevoljama
učio znanost političku,
a učile me divlje zvijeri
i ptice koje nebom lete,
pa i zvijezde sam promatrao
kako lagano nebom teku,
no ti si dosad stvor jedini
koji si bijes moj obuzdao
i začudio oči moje
i sluhu mome ugodio.
I svakog puta kad te vidim,
divljenje moje izazivaš,
i što te više ovdje gledam,
sve više želim gledati te.
Ta mora da su moje oči
i bolesne i nezasitne,
jer iako im piće škodi,
sve više za tim pićem žude.
Znam, gledanje mi smrt zadaje,
a ja umirem da te vidim.
Pa, nek te vidim i nek umrem,
ako vidjeti znači mrijeti,
jer ne znam što bi bilo sa mnom
kad vidio te ne bih više?
O, bilo bi od smrti gore
trpjeti bol i jad i srdžbu,
jer ja znam dobro što je život,
i sudim da je posve isto:
Nesretnom stvoru život dati
ili sretnika usmrtiti.
ROSAURA
Puna čuđenja dok te gledam,
puna divljenja dok te slušam,
nit’ znam što bih ti mogla reći,
nit’ što bih mogla da te pitam;
jedino slutim: nebo me je
dovelo danas u te strane
da bi me malko utješilo, (...).
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
