SIGISMUND | |
Taj glas tvoj me umekšao, prisutnost tvoja sputala me i obzir tvoj me uzbudio. Tko si? Iako ja ti ovdje veoma malo znam o svijetu, jer ova kula ubitačna za me je zipka i grobnica; iako sve od svog rođenja ne vidjeh nigdje ništa drugo osim pustoši ove divlje u kojoj bijedan život živim kao nekakav živi mrtvac, ko živi kostur koji hoda; iako nikad nikog ne čuh osim jednog jedinog stvora koji zajedno sa mnom pati i preko kojeg znadem vijesti o nebesima i o zemlji, iako ćeš me u svom strahu nazvati ljudskim čudovištem, jer uistinu nisam drugo; il’ čovjek sam u liku zvijeri il’ zvijer u liku čovječjemu, premda sam u tim nevoljama učio znanost političku, a učile me divlje zvijeri i ptice koje nebom lete, pa i zvijezde sam promatrao kako lagano nebom teku, no ti si dosad stvor jedini koji si bijes moj obuzdao i začudio oči moje i sluhu mome ugodio. | I svakog puta kad te vidim, divljenje moje izazivaš, i što te više ovdje gledam, sve više želim gledati te. Ta mora da su moje oči i bolesne i nezasitne, jer iako im piće škodi, sve više za tim pićem žude. Znam, gledanje mi smrt zadaje, a ja umirem da te vidim. Pa, nek te vidim i nek umrem, ako vidjeti znači mrijeti, jer ne znam što bi bilo sa mnom kad vidio te ne bih više? O, bilo bi od smrti gore trpjeti bol i jad i srdžbu, jer ja znam dobro što je život, i sudim da je posve isto: Nesretnom stvoru život dati ili sretnika usmrtiti. ROSAURA Puna čuđenja dok te gledam, puna divljenja dok te slušam, nit’ znam što bih ti mogla reći, nit’ što bih mogla da te pitam; jedino slutim: nebo me je dovelo danas u te strane da bi me malko utješilo, (...). |
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
