Hrvatski A - 2022. jesen, tekst 6.

William Shakespeare, Hamlet

POLONIJE: Reynaldo, dajte mu taj novac i ta pisma.

REYNALDO: Hoću, moj gospodaru.

POLONIJE: Bilo bi vrlo pametno, dragi Reynaldo,
Da se, još prije sastanka s njim, raspitate
O njegovu ponašanju.

REYNALDO: To sam kanio.

POLONIJE: No, to je dobro, vrlo dobro. Pazite,
Najprije pitajte za Dance u Parizu:
Tko su sve, kakvi su, gdje žive i od čega,
S kim druguju, koliko troše. Ako putem
Unakrsnog ispitivanja pronađete
Da znadu moga sina, bliže ćete prići
Cilju no preko izričitih pitanja.
Pokažite da poznate ga izdaleka;
Recite: „Znam mu oca, a i prijatelje;
I dijelom njega.ˮ – Shvaćate li me, Reynaldo?

REYNALDO: Da, vrlo dobro, gospodaru.

POLONIJE: „I dijelom njega –ˮ; dodajte: „ali ne dobro;
Ako je on taj koga mislim, razuzdan je;
Sklon je tome i tomeˮ – tu mu podmetnite
Kakve vam drago objede; ne tako ružne
Da bi mu naudile; na to pazite;
Već takve lakoumne, čulne, divlje greške
Koje su posebne i znane pratilice
Slobodi mladosti.

REYNALDO: Na primjer, kartanje.

POLONIJE: Da, ili piće, mačevanje, psovanje,
Svađanje, kurvanje – dotle smijete ići.
(...)

REYNALDO: No, dragi gospodaru –

POLONIJE: Zašto da tako radite?

REYNALDO: Da, to bih htio znati,
Moj gospodaru.

POLONIJE: Gospodine, evo što smjeram;
A vjerujem da će ta varka uspjeti.
Kad pripišete mome sinu sitne ljage,
Neophodne u ophođenju s ljudima –
Dobro me slušajte –
Ako je čovjek, koga želite ispitat,
U spomenutim grijesima kad zatekao
Mladića koga klevećete, pazite
Da s vama zaključi otprilike ovako:
„Gospodineˮ, il „gosparuˮ, il „prijateljuˮ
Prema tome kako se tko oslovljava
U svome kraju.

REYNALDO: Vrlo dobro, gospodaru.

POLONIJE: (...)
On s vama zaključi ovako: „Znam gospára;
Vidjeh ga jučer, iliti pred neki dan,
Il tad i tad, il s tim i s tim; i, velite,
Tamo se kartao; tu svladalo ga piće;
(...)
I tako ćete vi, po mojim uputama,
Naći mog sina. Shvatili ste me, zar ne?

REYNALDO: Moj gospodaru, jesam.