Don Quijote ne počasi časka, nego se odmah s maturantom i župnikom skloni nasamo i ispripovjedi im ukratko kako je pobijeđen, te se obvezao da godinu dana neće odlaziti iz svojega sela. Kao skitnik vitez, koji mora obdržavati red i zakon skitničkog viteštva; voljan je držati se točno svoje obveze i ni za trenutak je ne kršiti, pa je zamislio da za tu godinu dana bude pastir i da se bavi dalekim poljima, gdje se može po miloj volji zanositi u svoje ljubavne misli, i odavati se čestitome pastirskom živovanju. Moli ih dakle, ako nisu jako zabavljeni i ne priječe ih važniji poslovi, neka mu se pridruže. On će nakupovati dosta ovaca i krda, da se mogu prozvati pastirima, a neka znaju da je najglavniji posao već svršen, jer im je ponadijevao imena da im ne bi ni mogla biti zgodnija. Zamoli ga župnik da im rekne ta imena. Don Quijote mu odgovori da će se on zvati pastir Quijotiz, maturant pastir Carrascon, župnik pastir Curiambro, a Sancho Pansa pastir Pancino. Zaprepaste se svi kad su čuli novu ludost don Quijoteovu, ali se ponadaju da će se za godinu dana izliječiti, pa da ne odlazi i opet iz sela za svojim viteškim poslovima, pristanu uz njegov naum, odobre mu budalaštinu, da je pametna, i obećaju mu da će mu se pridružiti.
– I onako zna već sav svijet – reći će Sansón Carrasco – da sam ja slavan pjesnik. Ja ću dakle neprestano sastavljati pastirske i ljubavne pjesme, ili što mi se desi, da se zabavimo po onoj zabiti po kojoj ćemo obilaziti. Ali najvažnije je, gospodo moja, da svatko odabere ime pastirici koju će slaviti pjesmama, te da ne bi bilo drveta, kako god tvrdo bilo, u koje ne bismo upisivali i urezivali njeno ime, kao što je navada i običaj zaljubljenim pastirima.
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
