Hrvatski A - 2022. jesen, tekst 2.

Ivan Gundulić, Osman

Puk je slijepac koji oči
ne ima od svjeta¹ i od razbora:
za istinu laž svjedoči
sred taštine i žamora;
sveđ nekrepak², nigda stavan,
ljubi, mrzi, hoće i neće,
trom, lijen, strašiv i pripravan
na pobune i na smeće³;
sad mir žudi, sad boj ište,
vazda hlepi na prominu⁴:
sad uzvisi koga tište,
koga uzvisi sad ukinu.⁵
Ali kako tiho more
vik⁶ po sebi ne uzrasti
dokli silni vihor s gore
ne smuti ga svojom vlasti,
puk u bitju smernu tako
uzdignut se⁷ vik ne smije
što na pomoć dmjenje jako
moguće mu glave nije.⁸
S izgleda se tim ovoga⁹
svak tko vlada sad nauči
da nije se uzdat u nikoga
stvar velika kad se odluči.
Mao izide glas najprvi,
ali u svačijeh ustih rasti¹⁰
ter, čim odsvud većma vrvi,
sve obujmi svojom vlasti.
A istina je riječ na svijeti
da se zemlja kletvom klela
da će otajstva¹¹ sva pronijeti
ka je čula i vidjela.

¹ svjeta – savjeta
² nekrepak – nestalan
³ smeća – smutnja, nemir
⁴ na prominu – za promjenom
⁵ ukinu – svrgne
⁶ vik – nikad
⁷ uzdignut se – pobuniti se
⁸ što na pomoć dmjenje jako / moguće mu glave nije. – dok mu u pomoć ne dođe netko snažan
⁹ S izgleda ovoga – iz ovoga primjera
¹⁰ Mao izide glas najprvi, / ali u svačijeh ustih rasti – prvo se pojavi malen glas, a onda sve više raste
¹¹ otajstva – tajne