Hrvatski A - 2022. jesen, tekst 1.

Glas

Kolijevka mi bila tik do biblioteke,
Babilona mračnog, gdje roman, znanost, fablió¹,
Latinski pepeo i grčka prašina, sve se
Miješalo. Bijah tad velik ko in-folio².
Dva mi zborahu glasa. Prvi, čvrst i zavodljiv,
Govoraše: „Zemlja je slatkiš pun miline;
Mogu (a tad bi ti slast beskrajna bila!)
Rodit u tebi hlepnju iste veličine.ˮ
A drugi: „Oh, dođi! putovat u snima,
S one strane mogućeg, onkraj sveg znanog!ˮ
I taj glas pjevaše ko vjetar duž žalâ,
Sablastan cvilež, a ne zna se odakle,
Što miluje uho a ipak ga straši.
Rekoh ti: „Da! Mili glasu!ˮ i otad, jao!
Počinje to što bih svojom ranom nazv’o
I zlom kobi. Iza kulisa neizmjernog
Postojanja, u jami bezdanoj crnoj,
Razabirem jasno svjetove osebujne
I, žrtvom ushitne te oštrovidnosti,
Vučem za sobom zmije što mi cipele grizu.
I od vremena tog, nalik na proroke,
Ljubim tako nježno pustinju i more;
Pak se u koroti smijem, a na slavlju plačem
I sladak okus ćutim u vinu najgorčem;
Činjenice često pak lažima držim,
Te, u nebo zureć, upadam u rupe.
Ali Glas me tješi: „Snove svoje čuvaj:
Sni ludih su ljepši nego sni mudraca!ˮ

Charles Baudelaire

¹ fablió – srednjovjekovna priča u stihovima
² in-folio – format papira