José Arcadio Buendía je spočetka igrao ulogu svojevrsnog mlađahnog starješine. Davao je upute za sjetvu, i savjete za gojenje djece i životinja, i surađivao sa svima, čak i fizičkim radom, u cilju napretka zajednice. Kako je imao najbolju kuću u mjestu, druge su sagrađene na njezinu sliku i priliku. Sastojala se od pristojne, dobro osvijetljene dnevne sobe, blagovaonice na terasi s cvijećem veselih boja, dvije spavaće sobe, dvorišta s divovskim kestenom, brižno uzgojenog povrtnjaka i obora1 u kojem su u miroljubivoj zajednici živjele koze, svinje i kokoši. Jedine su zabranjene životinje, ne samo u njihovu domaćinstvu, već u čitavom naselju, bili borbeni pijetlovi. (...)
José Arcadio Buendía, neprijeporno najpoduzetniji čovjek u selu, raspored je kuća osmislio tako da je svaka imala jednako dobar pristup rijeci poradi opskrbe vodom, i ulice zacrtao toliko smisleno da je svaka kuća u najvrućim satima bila podjednako izložena suncu. U samo nekoliko godina Macondo se prometnuo u selo urednije i naprednije od svih koje je poznavao bilo koji od njegovih tri stotine žitelja. Bio je zapravo sretno selo, gdje nitko nije premašivao trideset godina i gdje nitko dotada nije umro.
Još u vrijeme osnivanja naselja, José Arcadio Buendía je posvuda postavio zamke i kaveze. Zakratko je tkalcima, kanarincima, pčelaricama i crvendaćima napunio svoju, pa i sve druge kuće u selu. Koncertni je pjev tih silnih raznovrsnih ptica postao toliko omamljujućim da je Úrsula uši začepila pčelinjim voskom, kako ne bi izgubila osjećaj za realnost. Kada ih je po prvi put posjetilo Melquíadesovo pleme, prodajući staklene kuglice protiv glavobolje, svi su se čudom čudili kako im je uspjelo pronaći njihovo selo, zapretano u dubokom mrtvilu močvare; Cigani su priznali da ih je vodio ptičji pjev.
1 obor – prostor za stoku
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
