Katja je nejasno naslućivala da on traži nekakvu utjehu u njenu društvu, i nije uskraćivala ni njemu ni sebi bezazleno zadovoljstvo napol stidljivog, napol povjerljivog prijateljstva. Pred Anom Sergejevnom nisu razgovarali međusobno, Katja se uvijek povlačila u sebe pod sestrinim pronicavim pogledom, a Arkadij, kao što i priliči zaljubljenom čovjeku, u blizini predmeta svoga obožavanja nije mogao obraćati pozornost ni na što drugo, iako mu je samo s Katjom bilo lijepo. Slutio je da nije kadar pobuditi zanimanje Odincove za sebe; gubio je hrabrost i zbunjivao se kad bi ostao s njom nasamo, a ni ona nije znala što da mu kaže, bio je premlad za nju. Naprotiv, s Katjom se osjećao kao kod kuće; držao se prema njoj zaštitnički, nije ju priječio da iznosi svoje dojmove o glazbi, o romanima, pjesmama i drugim sitnicama, ne zapažajući ili ne shvaćajući da te sitnice i njega zanimaju. Katja opet njega nije priječila da tuguje. Arkadiju je bilo lijepo s Katjom, a Odincovoj s Bazarovom, pa je obično bivalo tako da su se ta dva para, pošto bi neko vrijeme bila zajedno, razilazila svaki na svoju stranu, napose u vrijeme šetnje. Katja je obožavala prirodu, a i Arkadij ju je volio iako se to nije usuđivao priznati; Odincova je bila prilično ravnodušna prema prirodi, kao i Bazarov. Gotovo neprestana razdvojenost naših prijatelja nije ostala bez posljedica – odnosi su se među njima počeli mijenjati. Bazarov nije više razgovarao s Arkadijem o Odincovoj, nije mu više ni zamjerao njegove „aristokratske manire”. Katju je, doduše, hvalio kao i prije, samo je govorio da bi trebalo obuzdati njene sentimentalne sklonosti, ali je pohvale izricao na brzinu, a savjete suhoparno. Uopće je kudikamo manje razgovarao s Arkadijem nego prije... reklo bi se da ga se kloni, da se stidi nečega pred njim...
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
