Već od jutra
s očima koje dugo nisu vidjele sunca
nijemim usnama, i srcima koja ne tuku
s djecom oko vrata
u dugim povorkama zaogrnjene crnim maramama i nadama
duž obale keja1
gledate brod koji mora doći.
Rekli su vam da će doći
da je prvi krenuo iz New Yorka
i da ga je ispratilo tisuću majki, djece
i da je nebo bilo puno pozdrava i želja za vas.
Doći će, sad, sad, sad
i donijet će iz Amerike mlijeko, pakete i tople haljine za djecu.
Ali more nema kraja. Guta sve.
Guta i vaš brod koga čekate.
Donosi vam krstarice, barjake, himne, duge šuplje cijevi
koje strše u nebo kao antene na vašim kućama, a kojih više nema.
I takav čitav dan od jutra do mraka bez podneva
vi gledate brod koji ne dolazi.
I opet su vam rekli da je krenuo drugi, treći
a još nije stigao ni prvi.
Majke, ti brodovi su gorke varke!
27. siječnja 1941.
Slavko Mađer
1 kej – obala, pristanište
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.