Vrančić je ipak jednom svratio u očinsku kuću, usput, na proputovanju iz Francuske u Erdelj. I Šibenik ga više nikad nije vidio!
Majka mu je umrla, a otac se po drugi put oženio Anđelijom Ferra, od koje je bio stariji dvadeset i dvije godine. Bila je Antunova vršnjakinja, ali već u poodmaklom djevojaštvu, navršila je bila trideset i dvije godine. S isturenim zubalom i konjskom glavom kakve u Šibeniku nisu rijetke, što unesrećuje samo žene a muškarce čini muževnijima, ona je i za oči s malo zahtjeva bila ružna. Već u dvadesetoj je bilo malo nade da će se udati, osim ako kolera ne pokosi polovicu gradskih žena a nijednog muškarca, pa bi od tolikih udovaca jedan i nad njom morao sklopiti ruke i svući gaće. Poslije dvadeset i pete pokazivala je sve odlike i mane usidjelice, što brak s godišnjakom njezina oca Jerolima Ferre nije nikad izbrisao, jer, u Šibeniku tako kažu, koga plamen usjedilaštva jednom lizne, na tome će se opekotine poznavati do kraja života. Zazirala je od povjerljivih odnosa sa ženama, zazidala se i nije dala da se vidi što joj je; uveličavala je tuđe poroke, a veličala svoju neporočnost; cjepidlačila je u čistoći, i po načinu jela, pića i odijevanja cijenila kakav je tko čovjek; misli su joj bile prizemne, podmukle, opterećene nastranošću da kopka po tuđim životima i traži po njima slabe strane, bolna mjesta i trenutke kobnih zabluda; u neprolaznoj živčanoj napetosti, koju je negdje oko dvadesete porodio strah da će joj biti uskraćena postelja s muškarcem i kolijevka, ona je pred Vrančićev dolazak, kad je bila majka troje muške djece i žena koja drži muža pod papučom, stala dokazivati da je ona u obitelji Vrančićâ svjetlost na hridi u olujnoj noći, a sve je oko nje mračno, nečisto, nečasno i zlobno.
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
