Kada je izišao iz zgrade Milijeta s crnim naočalama, Galip je umjesto prema uredu krenuo prema Kapaličaršiji. Prolazio je između dućana u kojima se prodaju suveniri i kroz dvorište džamije Nuruosmanije, kad je najednom osjetio da mu zbog nesanice Istanbul izgleda kao neki sasvim drugi grad. Kožne torbe, lule od morske pjene1 i mlinci za kavu koje je vidio prolazeći Kapaličaršijom nisu ga podsjećali na predmete iz grada koji su ljudi, živeći u njemu tisućama godina, učinili sličnima sebi, nego na zastrašujuće simbole neke nedokučive zemlje u koju su milijuni privremeno prognani. „Neobično je to”, mislio je Galip tumarajući zamršenim uličicama Kapaličaršije, „što otkad sam pročitao slova na svojem licu, više ne mogu biti optimističan i vjerovati da ću u potpunosti postati ono što jesam.”
Zašavši u Ulicu papudžija, umalo je povjerovao da ono što se mijenja nije grad, nego on sam. No otkako je pročitao slova na svom licu, postao je toliko uvjeren da dovoljno poznaje zagonetku grada da to nije moglo biti istina. Dok je razgledavao izlog jedne prodavaonice sagova, neki unutarnji glas rekao mu je da je jednom prije već vidio te sagove, da je svojim blatnjavim cipelama i starim papučama godinama koračao po njima. Da poznaje opreznog vlasnika dućana koji ga sumnjičavo promatra ispijajući kavu pred vratima. Da povijest dućana ispunjenu sitnim prijevarama i podvalama te njegovu priču s mirisom prašine poznaje kao vlastiti život. Isto je pomislio razgledavajući izloge zlatarskih radnji i postolarskih radnji i antikvarnica. Nakon što je užurbano prošao još nekoliko uličica, učinilo mu se da poznaje sve što se prodaje na Kapaličaršiji; od bakrenih ibrika2 do vaga s utezima. Sve prodavače koji čekaju kupce i ljude koji prolaze ulicama.
Cijeli Istanbul bio mu je poznat, ni jedna tajna toga grada Galipu nije ostala skrivena.
1 morska pjena – vrsta minerala, magnezijev silikat
2 ibrik – posuda uska grla s poklopcem
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
