Hrvatski A - 2020. jesen, tekst 3.

Gabriel García Márquez, Pukovniku nema tko da piše
     - Očekujem žurno pismo - reče. - Avionsko.
     Službenik stade tražiti po označenim pregradcima. Kad je sve pregledao, vrati pisma na mjesto, ali ne reče ništa. Protare dlanove i uputi pukovniku značajan pogled.
     - Danas je svakako moralo stići - naglasi pukovnik.
     Službenik slegne ramenima.
     - Samo smrt svakako stiže, pukovniče.
     Žena ga je dočekala s tanjurom kukuruzne kaše. Jeo je šutke i u dugim stankama između zalogaja premetao misli. Sjedeći mu sučelice, žena zapazi da je u kući nastupila neka promjena.
     - Što ti je - upita.
     - Razmišljam o činovniku koji je zadužen za mirovine - lagao je pukovnik. - Za pedeset godina mi ćemo mirno počivati pod zemljom, a taj će jadnik svakog petka skapavati očekujući penziju.
     - Loš znak - reče žena. - To znači da se već počinješ miriti sa sudbinom.
     Prionula je uz kašu. No ubrzo je opazila da joj muž i dalje bludi mislima.
     - Okani se razmišljanja i lijepo na miru pojedi tu kašu.
     - Izvrsna je - reče pukovnik. - Odakle ti?
     - Od pijetla - odgovori žena. - Mladići su mu donijeli toliko kukuruza da ga je odlučio podijeliti s nama. Takav je život.
     - Tako je - uzdahne pukovnik. - Život je najveća stvar koju je čovjek ikad smislio.
     Pogleda pijetla vezanoga za nožicu peći i ovog puta mu se pričini nekako drugačijim. I žena ga je pogledala.
     (...)
     - Taj pijetao vrijedi suha zlata - reče. Stane računati srčući kašu. - Hranit će nas tri godine.
     - Tlapnja se ne jede - reče žena.
     - Ne jede se, ali je hranjiva - odgovori pukovnik. - Kao čudesne pilule mog kuma Sabasa.
     Te je noći loše spavao, jer su mu se mislima uporno vrzmale svakakve brojke. Sutradan je žena za objed iznijela dva tanjura kukuruzne kaše i pojela svoj dio poniknute glave, bez ijedne riječi. Pukovnika obuze sumorno raspoloženje.
     - Što ti je.
     - Ništa - odvrati žena.
     Njemu se učini da je ovog puta zapalo njoj u dio da ne govori istinu. Pokuša je utješiti. Ali žena je ostala pri svome.
Što pukovnik izriče o tlapnji?
Po čemu je žena zaključila da se pukovnik miri sa sudbinom?
Zašto je službenik pukovniku uputio značajan pogled?
Online pripreme za maturu i instrukcije za srednju školu. Dostupno 24/7.
© 2025, Gradivo.hr