Danas K. ne mari za stid, predstavku1 mora napisati. Ako ne nađe vremena u uredu, što je vrlo vjerojatno, onda će je morati sastavljati noću kod kuće. A ako ni to ne bude dovoljno, morat će uzeti dopust. Samo ne smije stati na pola puta, jer to je najveća ludost, ne samo u poslu nego uvijek i u svemu. Predstavka, razumije se, znači posao bez kraja i konca. Čovjek ne mora baš biti kukavica pa da ipak povjeruje da neće nikad moći dovršiti tu predstavku. I to ne iz lijenosti i promućurnosti, koje su jedino mogle spriječiti odvjetnika da je dovrši, nego zato što se, ne poznajući optužbu a još manje njene moguće dopune, valjalo prisjetiti cijeloga života, do najsitnijih postupaka i događaja, prikazati ga i rasvijetliti sa svih strana. A koliko je takav posao i žalostan! Možda jest prikladan da jednom, kad odeš u mirovinu, zabaviš njime podjetinjeni duh i tako prekratiš duge dane. Ali sad, kad K. treba sve misli usredotočiti na rad, kad je još u usponu, tako da ga se već pribojava i zamjenik ravnatelja, kad mu svaki sat munjevito prolazi, a kao mlad čovjek hoće da uživa u kratkim večerima i noćima, zar sad da sastavlja tu predstavku? I opet mu se razmišljanje završi jadikovkama. Gotovo nehotice, samo da se prene, napipa prstom dugme električnog zvonca koje zvoni u predsoblju.
(...) Poslužitelji su mu donijeli, pored kojekakve pošte, i posjetnice dvojice gospode koji su ga već dulje vrijeme čekali. Bili su to baš neobično važni poslovni prijatelji koje zapravo nipošto nije smio ostaviti da ga čekaju. Ali, zašto su došli u tako nezgodno vrijeme? A zašto, kao da su se opet pitala gospoda iza zatvorenih vrata, taj marljivi K. troši dragocjeno radno vrijeme na svoje privatne poslove?
1 predstavka – pismeno obraćanje vlastima ili višim službenim tijelima
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
