Aga dobro ne doreče, A na dvoru puška grmnu I Saferu, koji prvi Na glas agin gotov skoči, U noć drugo prosu oko; Ter što danas činit ljuti Džilit${ }^1$ poče, smrtno zrno doče. „Vlasi, vlasi!” svudar vika jeknu. Uto jedan čete dio U čadorje${ }^2$ naboj sasu. „Vlasi, vlasi!ˮ Turci viču, „Konja, konja!ˮ grmi aga. Dio drugi tada grunu. „Vlasi odasvud! Puške, nože!ˮ „Konja, konja, Haso, konja!ˮ Diljke${ }^3$ isprazni dio treći; I već Hasan, vižla${ }^4$ brži, Izvede mu dobra konja. Posjest aga gdje ga htjede, Iz oblaka munja kresnu, I vruć purak${ }^5$ sa zemljom ga svede. Noć je mračna; ne znaš tko ga svali, Al tu blizu Mirko puške pali... Proz6 noć crnu prhnu bez tijela Hrabra duša, gola, nevesela!... | Pade aga, al se Turci bore, Već što tmina čudit ti se ne da Kolika se tu junaštva tvore. Od mraka se ne razbire ništa; Pak kad sijevne oganj sa nebesa, Il iz puške pouzdanu drugu, Često put se krst i Turčin nađu Na dohvatu noža ljuta, Gdje mnijahu puškomet je puta; Ter se grle rukam gvozdenijem, Ter se ljube kljunom gvozdenijem Krst i prorok, dok jednoga teče: Tolika im mržnja srca peče! |
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
