Ako je netko djelima potvrdio da je umjetnik, onda se više ne mora uvijek iznova, bez predaha truditi da ostane na visini svoga stvaralaštva. Naprotiv, u naše doba žurnokracije, tj. apsolutne premda ne i apsolutističke vladavine brzine, tiska i publiciteta, jedan umjetnik ili samosvjesni ideolog i ne samo svjesni humanist, često dolazi u prigodu da svoju poruku šalje u svijet u moderniziranim oblicima žurnalističkog1 žanra, računajući pri tom na neusporedivo veći radijus djelovanja. Jedan intervju, članak ili čak kratka izjava u novinama ili pred televizijskim kamerama mogu više ustalasati duhove i svakako moraju potaći znatno više duhova na razmišljanje o određenim akutnim problemima nego umjetnička proza. Još prije stotinu godina roman je mogao uzdrmati društvenu savjest; danas u eri elektronskih računala i masovne komunikacije za to je podesnija – anketa!
Moderni umjetnik nije alkemičar ovijen parama koje skrivaju njegove vradžbine od pogleda radoznalaca, nego čovjek okrenut i otvoren javnosti, kako djelom i djelovanjem, tako, također, svojim životom. Zidovi ateljea i radnih soba kao da više nisu izgrađeni od kamena i cigle, nego od pleksiglasa2 da bi se bolje vidjelo u oba smjera: iz unutrašnjosti napolje i iz vanjskog svijeta u unutrašnjost. No da bismo zaustavili pogled na osobama iza stijene, više nije dovoljno samo to što je stijena prozirna. Nije nikakva senzacija staklo; čak ni providni sintetik tvrđi od čelika! Da bismo nekoga gledali, on mora biti – štono riječ – viđen, tj. viđena, ugledna ličnost. U anketi, izjava dobija na značenju u razmjeru sa značenjem ličnosti koja iza nje stoji i koja se tom izjavom angažira. Što slavnija ličnost – to je privlačniji i sugestivniji njezin apel javnosti. Tisak grozničavo mitizira ličnost da bi od tako stvorena mita i sam dalje živio, ispredajući svakodnevne legende.
1 žurnalistički – novinarski
2 pleksiglas – umjetno staklo
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
