Ali kad minuše ljeta, te ònā godina dođe,
Koje bogovi njemu odrediše doma na otok
Itački vratiti se, ‒ ni tamo med milima svojim
On se ne prèsta mučit – tad bozima bude ga žao,
Al’ Posidónu ne; i bogòlikī dok se Odisej
U zemlju nȅ vrātī svoju, na njèga se srđaše ljuto.
Među Etiopce on je zapútio dàlekē bio
(Koji su sv’jeta na kràju i dvoji jesu, te jednim
Stan je, gdje zalazi bog Hiperiōn, ‒ gdje uzlazi, drugim),
Tamo da volujsku1 on hekatombu2 i janjeću primi.
Tû se veselio sjèdēć i čàstēć se, à drugī bozi
Tada se skupili bjehu u dvorima òlimpskog Zeusa.
Med njima besjedu počne i ljúdi i bogova otac,
Jer se nezazornog sjeti Egista u srcu svojem,
Kog Agamèmnonov sin daleko glasoviti Orest
Ubi, ‒ i njega se sjetiv progòvorī bozima vječnim:
„Aj koliko se tuže na bogove smrtnici ljudi
Govoreć, od nas zla da dolaze, à jade sami
Spremaju preko sudbìnē grijehom i drskošću sebi!
Tako se preko sudbine Atridovom vjenčanom ženom
Oženi Egist, a njega na povratku njegovu ubi
Znajući, da će ì sām zaglaviti, jer smo mu rekli
Prije, skoròteču3 k njemu, oštròvidnōg Hermiju, poslav,
(...).”
1 volujska – volovska
2 hekatomba – žrtva bogovima
3 skoroteča – glasnik
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
