KONTE: Mirandolina, vi ste divna žena, vi posjedujete vještinu da radite s ljudima što hoćete.
MARKIZ: Doista, vaš način čovjeka neizmjerno zadužuje.
MIRANDOLINA: Ako je istina, da se od gospode mogu nadati uslugama, ja vas molim, učinite mi jednu, i to posljednju.
KONTE: Molim, samo recite!
MARKIZ: Govorite!
FABRIZIO (za se): Tako! Sad vidim da me voli.
MIRANDOLINA: Molim vas, budite ljubazni i potražite drugu gostionicu!
FABRIZIO (za se): Tako! Sad vidim da me voli.
KONTE: Jest, razumijem vas i častim. Otići ću, ali znajte, ma gdje bio, da vas poštujem.
MARKIZ: Recite, jeste li vi izgubili jednu zlatnu bočicu?
MIRANDOLINA: Jest, gospodine!
MARKIZ: Tu je. Ja sam je našao i evo vam je. Otići ću vama za ljubav, ali gdje god bio, računajte na moju zaštitu.
MIRANDOLINA: Vaši će mi izrazi poštovanja biti mili u granicama pristojnosti i poštenja. Promijenivši stanje hoću da promijenim i ponašanje; a vi, gospodo, upamtite, što ste vidjeli, zbog koristi i sigurnosti vašega srca; i ako se ikada nađete u prilici da posumnjate, da popustite, da pokleknete, pomislite na lukavstva koja ste vidjeli, i sjetite se gostioničarke Mirandoline.
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
