Zato su je i zvali Muljika, jer je bila kao muljika1! Uzalud. U gradu bi rekli da je kao parski mramor, a namastirčani: „muljika pa muljika!”
I kosa je u nje nekako čudnovata: valovita, smeđa, ne lašti se. A u drugih lijepo namazana, čvrsto zategnuta i svijetlocrna. Druge dižu cijelu vreću brašna kao pero na konja, i za ušima im veliki crljeni đuli2, a Muljika ozlijedi prste dok prihvati petlje od vreće.
Prava sramota za sve namastirčane!
Govorilo se da joj je i mati bila takva, ali mati nije bila namastirčanka već dolje negdje od mora.
Bio u Drazi kaluđer3, isto od mora pa uoči njegove smrti došla mu mati i sestra. Kad je umro, mati mu ne htjela iz Drage da nije daleko od njegova groba u kojem i ona našla brzo mjesta. A sestra mu ostala u mlinara, pa kako bila sirota, kaluđeri je dadu za mlinarova sina koga su ljubili kao da im je rođeni.
Eto njezina je kći bila ta Muljika.
Muljika nije imala ni brata ni sestre, pa je zato i pred ocem bila kriva; ta on ju je prvi i nazvao Muljika.
1 muljika – vrsta mekanoga žućkastog kamena
2 crljeni đul – crvena ruža
3 kaluđer – redovnik
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
