Ante Kovačić, U registraturi
Sada se rastrkaše mladići među djevojke, a starci i vremešne žene mrmljahu, kako je sve to nekada bilo drugačije i ljepše, te se primiču k rakijašu, koji je razastro svoju žestoku robu s nešto bijela krušca na omalenu stoliću, natačući svima mušterijama u jednu bogovetnu čašicu tako, da je čitavoj hrpi čekalaca valjalo zijevati ili proždirati navalu vode na usta, dokle se oni prednjaci izredaju...
Miha se stvori uz Medonićevu Justu... Otkako se „kanonikov" Miha po konjskim sajmovima opernatio i otkako ga je stao njezin otac u zvijezde kovati, otada se i Justina oholost promijeni prema „kanonikovu" garavcu... A postajalo od nekoga vremena i teško i bolno djevojci, ne možda s razmišljanja i uzdisanja za garavim Mihom, nego je ona bistrim okom gledala u dvolične obraze duha vremena i razumjela njegovu tupu britvu, kojom reže i dijeli sudbinu budućnosti djevojaka... Ona je već počela sumnjati u svetost svoga nadutoga gesla: da mladići ljepote varaju, a bogatstvo żene, pa bilo ono razroko i gluho - jer se djevojke sirote udavahu za momke bogate i siromahe, sada u jednome te istome selu, sada u treće, peto, deveto selo (...).
Što je od sljedećega promijenilo Justin stav prema Mihi?
Što Justi nanosi bol?
Koja je od sljedećih riječi u sljedećemu primjeru metonimija?
Ona je već počela sumnjati u svetost svoga nadutoga gesla: da mladići ljepote varaju, a bogatstvo žene, pa bilo ono razroko i gluho
