Dok on zboraše tako, Akvìlōn siktavi grunu,
jedra ȍbasū morem i valovlje diže do zvijezda.
Vesla se slomiše tada, a kljun se ȍkrēnū bočno,
i gromada od vode ko brdina svali se neka.
Ljudi na krestama lebde, il između silnih se válā
nà dnu nalaze morskom, na kome se vrtloži pijesak.
Triju se dȍkopā lađa Not i na hrîdi ih baci,
hridi sad prekrite vodom, a inače to su sred mora
visoki grebeni koje Italci Oltarima zovu.
Tri pak sa pučine lađe na plićak Euro povuče,
tamo ih zadre u pijesak, o jadnog li prizora oku!
Brod pak likijski kojim uprávljaše odani Oront,
zahvati voda odozgo i nȁ oči samom Eneji
lupi u krmu odákle krmìlār naglàvcē odlètī,
dok mu se, nošena strujom, do triput lađa zavr̀tī
ȕokrūg nà mjestu istom i nesta u valova viru;
rijetki se vide plivači u vodenom vrtlogu strašnom,
more oružja valja i daske i trojansko blago.
Brod Iliònejev čvrsti i lađu hrabrog Aháta,
Àbantov brod i lađu Aléta dugòvjekōg starca
nepogoda već svlada: gdje zglobovi vežu se njima,
sada je napuklo sve i dušmanska prodire voda.
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
