MARKO (kao da ne vidi te ruke, samo reče): Jest, potpuno si druga.
GIGA (kao da moli): Zar mi ni ruke nećeš dati?
MARKO (ne obazire se na ono što ona veli, s jačim akcentom i naglo): Gdje su ti kose? Zašto si odrezala kose?
GIGA (se malo iznenadi, ali odmah se nasmije kao da želi ublažiti važnost te okolnosti): Ah, to je, dakle, što te je uzbudilo!
MARKO (sarkastički): Eh, da, to je danas u modi! (Zaobiđe divan, ustavi se naglo i nadoda grubo): U bordelima od Amura pa do Volge nema ni jedne kokote sa dugim kosama!
GIGA (se uozbilji, pa reče s blagim prijekorom): Marko, kako to govoriš!
MARKO (kratko): Kako jest.
GIGA (se sada sjeti kako je on strahovito volio njene kose, pa, kao da se opravdava, reče): Znam, znam. Bio si lud za mojim kosama. Ali morala sam ih odrezati. To jest, ispale su same.
MARKO (se nasmije jako, porugljivo, grubim, teškim smijehom): Valjda ne misliš da vjerujem u to?
GIGA: To je lako dokazati. Liječnik i bolničarka mogu posvjedočiti. (Nakon jedne kretnje nadoda): Uostalom, znaš vrlo dobro da ja nikad ne lažem.
MARKO (oporo): Možda si se u ovih osam godina privikla i na to. Kao i na koješta drugo.
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
