Prvi tekst Antun Gustav Matoš | Drugi tekst Dobriša Cesarić |
Djevojčici mjesto igračke Ljerko, srce moje, ti si lutka mala, Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta, Kesteni pred kućom duhu tvom su meta, Još je deset karnevala do tvog bala. Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta Još ne sniva, kako zbore zrela ljeta. Gledaš me ko grle. Misliš – to je šala. Al će doći veče, kad ćeš, ko Elvira, don Huánâ sita i lažnih kavalira, Sjetiti se sjetno nježne ove strofe. Moje će ti ime šapnut moja muza, A u modrom oku jecati će suza Ko za mrtvim clownom iza katastrofe. | Molitva Što htjedoh reći, davno sve sam U djetinjstvu još reko bogu, Ali da nisam kakav jesam I da vjerovat još mogu, Za ovo dijete, koje volim, Ovako boga bih da molim: Svojim si zvijezdama napiso U prazno nebo sve sudbìne, I mi smo samo tvoja mîsō, Što sija zvjezdama iz tmine. Svejedno da li ćemo stići Na vrhove il past u bezdan, Mi moramo tek ići, ići Svud kuda put nas vodi zvjezdan! O dobri Bože, ako one Zvijezde što sjaju njoj sudbìnu U nevolju i jad je gone, U očajanje i crninu, Milostiv pogled na nju svrni, Gle, ima oči kao lane, Od budućih joj dana crnih Učini, Bože, svijetle dane! Sve zvijezde što joj život mrače, O dobri Bože, ti ugasi – Sve one zvijezde koje znače Besanih noći sijede vlasi, I one koje bolest nose U svojemu sjaju blijedom, I one koje prijete bijedom. I one koje prijete bijedom. Al ako nećeš da ih zgasiš I ako iskušenja treba, Ti moraš, Bože, da je spasiš Pred ponorima mostom neba. I nemoj da joj život zgadiš, Odrediv puno bola za nju, A kada spustiš ruku na nju, Spusti je samo da je gladiš! |
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.