Hrvatski A - 2017. jesen, 34.

Mi stupamo bijelim dolom u tišini,
oni, sami, gordi, dršću u visini,

sa tišinom mora i blistavim tkanjem,
i sa dúgōm, i sa dúgōm, obećanjem

Višnji Bog na nebi, vladalac od zvizda,
što stvori sam sebi, kad ovo nam izda?

Žitek me ostãvla, srce v tugi plava,
za te moja duša navêke zdihãva.