Ranko Marinković, Kiklop
- Smješkate se vi, Eustahije plemeniti, a gospodin Adam se vas najviše i boji. U onom glavnom. Ništa Fredi, ništa Ugo, ni sve kohorte i razna bratstva njenih ležača... vi, vi - Maestro upire prstom u njega - vi ste glavna opasnost. Vi ste sposobni za ljubav... ne gledajte me tako mrsko, mislim na najuzvišenije osjećaje - i kadri, što je najvažnije, da se oženite zbog tih osjećaja. A ona upravo i traži takvoga - Parsifala. Ukebat će ona vas, Eustahije, janje božje. Zato vas Adam i nastoji eli-mi-nirati.
Melkior se i dalje smješka, a milina mu zalijeva srce. Zar to može biti?... Vivijana?... To je očito neka njihova intriga. Dajdamska. I neće da vjeruje, a sve traži gdje je ta klopka njezina, da uleti, svom dušom.
- Ah, što ću, Adam će me minirati - već se razmeće on nehajno, čovjek mogućnik koji koraca po sagovima od cvijeća.
- Ja sam rekao e-li-minirati, je li tako, Cikorije? Uostalom, vi ćete mu i pomoći u tome ako imate zrno morske soli u glavi. A dotle, toplo preporučam, okrenite vi tu plovku na leđa, Eustahije blaženi. Provozajte se. Budimo rođaci, ha, ha...
Tko je Eustahije?
Čega se Adam boji?
Koja sintagma upućuje na Maestrovo mišljenje o Vivijani?
Koja je vrsta stilema upotrijebljena u sljedećem primjeru?
- Ja sam rekao e-li-minirati,
Što metaforizira podcrtana riječ u sljedećem primjeru?
okrenite vi tu plovku na leđa,
