— Smješkate se vi, Eustahije plemeniti, a gospodin Adam se vas najviše i boji. U onom glavnom. Ništa Fredi, ništa Ugo, ni sve kohorte i razna bratstva njenih ležača... vi, vi — Maestro upire prstom u njega — vi ste glavna opasnost. Vi ste sposobni za ljubav... ne gledajte me tako mrsko, mislim na najuzvišenije osjećaje — i kadri, što je najvažnije, da se oženite zbog tih osjećaja. A ona upravo i traži takvoga — Parsifala. Ukebat će ona vas, Eustahije, janje božje. Zato vas Adam i nastoji eli-mi-nirati.
Melkior se i dalje smješka, a milina mu zalijeva srce. Zar to može biti?... Vivijana?... To je očito neka njihova intriga. Dajdamska. I neće da vjeruje, a sve traži gdje je ta klopka njezina, da uleti, svom dušom.
— Ah, što ću, Adam će me minirati — već se razmeće on nehajno, čovjek mogućnik koji koraca po sagovima od cvijeća.
— Ja sam rekao e-li-minirati, je li tako, Cikorije? Uostalom, vi ćete mu i pomoći u tome ako imate zrno morske soli u glavi. A dotle, toplo preporučam, okrenite vi tu plovku na leđa, Eustahije blaženi. Provozajte se. Budimo rođaci, ha, ha...
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
