Mihail Jurjevič Ljermontov, Junak našeg doba
Poslije sat vremena doktor se vratio sa svog zadatka.
- Protiv vas je zaista skovana urota - reče mi. - Kod Grušnickog sam zatekao dragunskog kapetana i još jednog gospodina čije prezime nisam upamtio. Časak sam se zadržao u predsoblju da izujem kaljače. Strašno su galamili i prepirali se... "Nipošto ne pristajem!" - odgovorio je Grušnicki.
- „On me javno uvrijedio; ono prije bilo je nešto sasvim drugo..." - „Što se to tebe tiče?" odgovorio mu je kapetan. - „Ja preuzimam svu brigu na sebe. Bio sam svjedok u pet dvoboja, pa znam kako se to radi. Sve sam već smislio. Samo mi, molim te, nemoj smetati. Neće biti zgorega da ga malo zaplašimo. A zašto da se ti izvrgavaš opasnosti ako nije potrebno?..." Uto sam ušao, pa su naglo umuknuli. Prilično smo dugo pregovarali; napokon smo se ovako sporazumjeli - na pet-šest vrsta odavde, u zabiti, ima jedan klanac; oni će otići tamo sutra ujutro u četiri sata a mi ćemo krenuti pola sata nakon njih; pucat ćete s udaljenosti od šest koraka - tako je zahtijevao sam Grušnicki. Onaj tko pogine ide na dušu Čerkeza. Ali sad evo što mi je sumnjivo - bit će da su oni, to jest svjedoci, donekle promijenili plan, pa kane nabiti pravim metkom samo pištolj Grušnickoga. To već miriše na ubojstvo (...).
Što je tema polaznoga teksta?
Tko izgovara sljedeću rečenicu?
Uto sam ušao, pa su naglo umuknuli.
Što znači sljedeća rečenica?
Onaj tko pogine ide na dušu Čerkeza.
Zašto dvoboj miriše na ubojstvo?
U kojemu je stoljeću napisan roman Junak našeg doba?