Vidovića su okupali u blatnom i krvavom paklu i unijeli ga u baraku „Pet Be”, koja je izgledala
kao utroba velikog šlepa1. S okrutnom protestantskom pedanterijom precizno sortirano stajalo je tamo šezdeset postelja, na svakoj po jednom tijelo, a nad svakim tijelom etiketa, da se zna, kako s tim tijelom stoji. Šlep je razdijeljen u tri grupe. Prva grupa, polomljene kosti. (Kosti strše kao iver. Ljudi leže bez glasa po danu. Samo kad je noć, javljaju se ranjenici, golgotski i iza glasa.) Druga grupa, amputirani. (Ruka ili noga, ili ruka i noga. Rane se ne povezuju, nego se pod tilovima suše kao suhomesnata roba.) Treća grupa, do ulaza lijevo, grupa „cuvaksa”. Taj cuvaks samo je na proputovanju kroz Pet Be. On putuje iz kupaonice u mrtvačnicu. I kad netko bude smješten u treću grupu, onda već baraka Pet Be znade, kakva je stvar, novi kandidat smrti, cuvaks!
Kada su ranjenog Vidovića unijeli u baraku i polegli na broj osam, onda je jedan Madžar, ljudeskara iz grupe „broj jedan” (polomljene kosti), prezirno otpljucnuo i načinio prstom krst u zraku:
— No hát, Istenem!2 Ovoga su mogli direktno prenijeti u mrtvačnicu.
1šlep – vrsta plovila
2No hát, Istenem! – No, dakle, moj Bože!
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
