Kada se òperê sasvim i namaže obilno uljem,
Odjeću ogrne, djeva što neudana mu dade.
Tada ga Zeusova kćerka Atena učini većim,
Krupnijim k tome na pogled, a s glave kosu mu gustu
Spusti, koja je bila perunici cvijetu slična.
Kao kad čovjek vješt oko srebra obl’jeva zlato,
Kog je naučio Hefest i Palada s njime Atena
Svakojakom um’jeću, te radi dražesna djela,
Tako Odiseja obli Atena milotom po glavi
I po plećima; potom daleko na obali sjedne
Sjajuć ljepotom on i milotom; gledala njega
Djeva te služavkama ljepokosim prozbori ona:
„Čujte me, služavke moje bjeloruke, nešto da kažem.
Jamačno s voljom sviju sa Olimpa bogova vječnih
Čovjek je došao taj u bogoliki feački narod; (...)”
A tad je stradalac divni Odisej pio i jeo
Željno, jer davno već nije kušao nikakve hrane.
Tada se Nausìkaja djeva bjeloruka domisli ovom:
(...)
„Diži se, tùđinče, sada i pođimo u grad da tebe
U kuću mudroga oca dovedem, a u njoj ti velim
Da ćeš upoznati od svih Feačana knezove prve. (...)”
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
