Pročitajte polazni tekst.
Sažetak oblikujte kao zaokruženu cjelinu s uvodom, razradom i zaključkom.
Pazite da Vaš sažetak bude pravopisno, gramatički i leksički točan.
U sažetak morate uvrstiti sve smjernice.
Sažetak mora imati 200-250 riječi.
Majda Rijavec, Dubravka Miljković, Školska disciplina
Istraživanja širom svijeta pokazuju da, usprkos svim naporima koji se čine da bi ih bilo manje, disciplinskih je problema u školi sve više. Stručnjaci koji se bave problemima (ne)discipline u razredu pokušavaju definirati modele koji bi u praksi mogli poslužiti i za prevenciju i za rješavanje disciplinskih problema. Danas su u svijetu poznata dva modela školske discipline: pozitivna disciplina Jane Nelsen i njezinih suradnika te asertivna disciplina Leeja Cantera i Marianne Canter.
Pozitivna disciplina usmjerena je na učenike, a njezin je cilj razvoj njihovih osobina i vrlina samodiscipline, tj. smanjivanje potrebe za izvanjskom kontrolom ponašanja. Naglašava se razvoj samokontrole te razvoj svijesti o svojim i tuđim emocijama i motivima, ističe se važnost socijalne odgovornosti i sposobnosti timskoga rada, poštenje, moralnost, integritet, iskrenost i pomaganje drugima. Preduvjet je svemu tome zadovoljavanje najvažnijih učeničkih potreba kao što je ostvarivanje autonomije (potreba da učenici svojevoljno i samostalno biraju aktivnosti i donose odluke), kompetentnosti (potreba da se učenici osjećaju uspješnima i da imaju kontrolu nad okolinom) i povezanosti (potreba za dobrim, bliskim i sigurnim odnosima s drugim ljudima). Svi učenici, baš kao i odrasli ljudi, vole kad mogu sami odlučivati o onome što im je važno - hoće li prvo pisati zadaću ili se igrati, na koju će temu pisati sastavak ili kamo će ići na izlet. Osjećaj slobode i u malim stvarima dovodi do osjećaja zadovoljstva, a time i do manje disciplinskih problema. Slično je i s ostalim dvjema potrebama. Svaki učenik ima potrebu pokazati i sebi i drugima kako je bar u nečemu uspješan, tj. kompetentan. Većini učenika to i uspijeva. Neki su općenito dobri učenici, drugi su izrazito uspješni u nekim predmetima, a treći u sportu ili nekoj drugoj izvannastavnoj aktivnosti. Njihove kompetencije treba razvijati da im škola ne bi bila mučno iskustvo suočavanja s neuspjehom, nego mjesto postizanja uspjeha i osobnoga zadovoljstva. Također, svaki učenik ima potrebu imati prijatelje i biti prihvaćen od ostalih učenika u razredu. Učenici koji su u tome smislu zadovoljni izazivat će manje disciplinskih problema. Važno je istaknuti da se ovaj model izričito protivi upotrebi nagrada, pohvala i kazni. Temelji se na dobrim odnosima učitelja i učenika i njihovu stalnom dogovaranju radi sprečavanja problema u ponašanju; ako netko „ne sluša", slijede mu prirodne, logične posljedice - na primjer, posljedica nerada loša je ocjena.
Asertivna je disciplina, s druge strane, usmjerena na učitelja jer se temelji na pravilima i korektivnim postupcima koje primjenjuje učitelj. Ti su korektivni postupci nagrade, pohvale i kazne te ne služe samo u rješavanju problema, već i u njihovu sprečavanju, odnosno u razvoju samodiscipline. Postavljanje pravila nužno je za stvaranje discipline u razredu. Učenicima treba biti jasno što je dopušteno, a što nije. Pravila moraju biti jasna, a kad se jednom postave, od učenika se očekuje da ih poštuju. Stoga učitelj treba poticati učenike kad se drže pravila, ali isto tako moraju biti jasne posljedice, odnosno kazne ako učenici pravila krše. Poticaji su sve ono što učenici vole i u čemu uživaju, na primjer zabavne aktivnosti na kraju dana, proslave rođendana u razredu, igranje igara, odlazak u zoološki vrt, kino ili kazalište, sat u prirodi, slatkiši, dopuštanje aktivnosti po izboru, proglašenje najboljega učenika, razne vrste pohvala i slično. Za razliku od poticaja, kazna je sve ono što smanjuje učestalost nekoga ponašanja, a općenito se ne sviđa onomu na kome se primjenjuje. U školi se najčešće primjenjuju opomene, ukori, slanje ravnatelju na razgovor te kažnjavanje nekom neugodnom aktivnošću, na primjer brisanjem ploče ili pospremanjem nereda. Kazne mogu biti i uskraćivanje ili zabrana nekih ugodnih aktivnosti. Ipak, kažnjavanje ima brojnih ograničenja - uči učenike što ne smiju ili ne trebaju raditi, a ne ono što bi trebali. Također, kazna obično ima kratkotrajne učinke, uči djecu agresivnosti prema drugima, stvara negativno školsko i razredno ozračje, a ponekad može služiti i kao nagrada - učenici je izazivaju da bi dobili pažnju učitelja, drugih učenika ili smanjili dosadu. Usprkos svim ovim ograničenjima kažnjavanje je ipak nužno i učinkovito, a očekivanje da će se svi oblici kazne zamijeniti „pozitivnijim" tehnikama idealističko je i utopijsko.
Čini se da je kratkoročno učinkovitija asertivna disciplina, no za dugoročne učinke bolje je pozabaviti se pozitivnom disciplinom. Ipak u obama modelima ima postupaka koji su nedvojbeno važni za uspostavljanje dobroga razrednog ozračja, a oni uključuju usmjeravanje na prevenciju, jasna pravila i postupke, poticaje, dobre odnose s učenicima, dobru suradnju s roditeljima, samodisciplinu i mnoge druge.
Prilagođeno prema: Majda Rijavec, Dubravka Miljković, Pozitivna disciplina u razredu
Smjernice za pisanje sažetka
Pročitajte zadani tekst.
Sažmite polazni tekst svojim riječima:
• tako da navedete opće podatke o polaznome tekstu
• tako da odredite namjenu i temu teksta
• tako da navedete osnovne misli teksta i pojedinosti koje ih podupiru
• tako da odredite autorov stav o temi.
