Hrvatski - 2023./24. jesen - 5.

Saša Ceci, Milo za drago

Osim uobičajenog odnosa žderač - klopa, u prirodi postoje i zanimljiviji slučajevi interakcije između vrsta: rak samac sa svojom moruzgvom, vlasulja i riba klaun, pa djetelina i ona bakterija koja može apsorbirati dušik (za štrebere: rizobija). Ljudima dugo nije bilo jasno kako je moguće da spontano dolazi do takvog, gotovo dobrohotnog ponašanja između vrsta (pamtimo iz osnovnjaka i križaljki da se to zove simbioza). A nije im bilo jasno, jer je o prirodi i društvu vladalo isto uvjerenje: da je i Bog prvo sebi stvorio bradu. U prijevodu - svatko se prvenstveno brine za sebe.
Kako je onda došlo do toga da neki rak naokolo tegli moruzgvu? Iskren, pošten i točan odgovor bio bi da zapravo ne znamo točno i da možda nikad ni nećemo doznati. No znamo da postoji optimalna strategija koja započinje s nuđenjem suradnje i u kojoj u konačnici korist imaju obje strane, pa nije neobično da je i priroda ponekad koristi. Temelji se na jednostavnom principu vraćanje milo za drago (tit for tat).

Skužili smo da je ta strategija zbilja jako dobra kad je s njom ruski matematičar Anatol Rapoport pobijedio na natjecanju u rješavanju „dileme zatvorenika". Bilo je to na turniru koji je 1979. organizirao Robert Axelrod, profesor politologije sa Sveučilišta u Michiganu. Dilema zatvorenika idealizirani je problem koji se proučava u teoriji igara - dva čovjeka privedena su i razdvojena, a istražitelji im nude manju kaznu ako priznaju zločin koji su zajedno počinili. Situacija je ovakva - ako oba priznaju, dobit će nešto umanjenu kaznu. Ako ni jedan ne prizna, istražitelji nemaju dovoljno dokaza i oba dobivaju neku minimalnu kaznu. No ako samo jedan prizna - taj postaje svjedok pokajnik i biva oslobođen, dok drugi dobiva maksimalnu kaznu.
Ako se igra samo jedan krug, očito je da je optimalna strategija da oba priznaju i izbjegnu maksimalnu kaznu. No ideja Axelrodova natjecanja bila je da se igra više krugova na bodove i da svaka strategija igra protiv svih ostalih (liga-sustav). Rapoportova pobjednička strategija glasila je otprilike ovako:

(1) u prvom krugu ne priznaj (dakle, surađuj s drugim zatvorenikom)
(2) ako on prizna, u sljedećem krugu priznaj i ti (osveti se - milo za drago)
(3) ako on ne prizna, u sljedećem krugu surađuj (na dobro vrati dobrim i ne budi zlopamtilo).

Rezultat je bio iznenađujući, ne samo zbog jednostavnosti ove strategije, već i zbog implikacija koje je imao na društvo - nuđenje i uzvraćanje suradnje, kažnjavanje nesuradnje i brzo opraštanje jest najpovoljnija strategija. Ili, kako je Richard Dawkins zgodno izokrenuo britansku verziju poslovice o Bogu i bradi - dobri momci stižu prvi na cilj (good guys finish first). Važno je reći da su neke strategije prošle bolje u srazu s ovom strategijom, ali bi na kraju balade ona bila ukupni pobjednik (nešto kao Keke Rosberg u Formuli 1, tri godine kasnije).