Ranko Marinković, Kiklop
U trpezariji za doručkom do njega je sjeo „Krele”. Ne po svojoj volji, već po nekom rasporedu, ali čini se da je on to primio kao sretnu okolnost, želio je razgovarati s Melkiorom koji nije dodirnuo jela.
– Nemoj se ljutiti – reče „Krele” gledajući krišku kruha ispred Melkiora namazanu nekom crnom marmeladom. – Ja sam ono tamo namjerno, znaš. Ti si ipak viši intelektualac, profesor, je li? To se i vidi. A meni je to, da ti kažem, zabavno. Uvijek sam volio lajati, to jest, vau-vau – pse imitirati. Mogu ih sve uzbuniti koliko god ih ima na dohvat moga glasa. Jednom ću ti pokazati, noću, vidjet ćeš.
– Vjerujem ti, dragi...
– Zovi me Krele. Mani, neka se naviknu, to je korisno.
– Što je korisno?
– A to, da ti nalijepe neku etiketu. „Krele” je isto što i kreten, naziv od milja. Jer ponos... šta, da budem ponosan? Ponosan regrut, ma šta kažete! A zašto ne jedeš? Nećeš? Mogu li ja? Hvala ti ko bratu. Da se s ponosom naganjam sa starom drojlom Lizom (mislim kobilom), a ona mene kopitom može baš posred ponosa, ha? A jok! Radije lajem na sijalicu! – Mljackao je slasno svježi kruh sa crnom marmeladom i govorio povjerljivo, otkrivajući svoju tajnu. – Zna on da je nitko i ništa. Ti misliš da ne zna? O-ho, Čičak ima sedam fakulteta! Ali ja ih imam devet! Jesi li imao kada zakrpljenu zadnjicu... ili naprosto bez zakrpe, rupu? E, ja imam i tu visoku školu, a Čičak je nema, njemu je vojska oblačila čakšire1. Ali on sada ima vlast, a ja je nemam. Zato kad se on izvoli rugati, treba samo pogoditi kojim pravcem želi da se krene. Njemu je to potrebno, razumiješ? Što bi on bio, na primjer, pored tebe? Neki kukavni kukac. Gnjida. Ti znaš Pitagorin poučak, a on – da konj ima četiri noge. Zato ga se čuvaj... jer on će te sa sve četiri, da te đavo odnese!
– Pa što sam mu ja skrivio? – snebiva se Melkior i dolazi mu da zaplače. – Ja... sam mu pokoran.
– Pokoran, a usto misliš... i tako dalje... što da te citiram, zna on to. Zato te i pita kako se gasi sijalica. Da bi ti uništio misao. A u tebi se buni dostojanstvo, ljudsko, je li? Mani to. Insekti će prije ili kasnije pojesti čovječanstvo, ima ih milijardu milijarda puta više nego nas. Ja sve gledam sa tog stajališta i ne uzbuđuje me naše prerano umiranje. To prepuštam velikanima. Budući arheolozi neće naći ni traga od svega toga na vječnim kosturima. Za stotinu godina, a možda i ranije, pojavit će se na tržištu Hitlerove kosti, lijepo u limene kutije. Amerikanci će plaćati tisuće dolara za jedan Hitlerov plombirani zub, za jednu čeljust. Plati, amerikanska svinjo! Svit će ti zasjati! Sto puta jače nego ikada prije! Ja, insektoidni prodavač svete kosti ispod Čičkove vlasti, markir i lajući na elektriku. Al ti ćeš se smijati, drugar taktiku. Neka. Čuvaj ga se. Cezar je, kažu, veda dvojicu ubio. Kad ubije trećega, umekat će ga. Kakva satisfakcija za trećega, a!
1 čakšire – hlače od vune
Koju životnu filozofiju zastupa Krele?
Zbog kojega se razloga Čičak okomio na Melkiora?
Na što se odnosi podcrtani izraz u sljedećoj rečenici?
E, ja imam i tu visoku školu, a Čičak je nema, njemu je vojska oblačila čakšire.
Kako se Krele odnosi prema svojemu nadimku?
Kakvim je tonom Krele izgovorio sljedeću rečenicu?
Kakva satisfakcija za trećega, a!
