Hrvatski A - 2023. jesen, tekst 4.

Sofoklo, Antigona

Kreont
Oj ljudi, grad nam silnom trešnjom bozi su
Potresli, alʼ ga opet čvrsto pridigli.
A samo vas sam glasnicima pozvao
Da dođete jer, s jedne strane, dobro znam
Da Lajev tron i vlast ste uvijek štovali,
A s druge, kad je Edip gradom vladao,
Vi njemu, a kad pade, djeci njegovoj
Još ostali ste srca vjerna jednako.
Alʼ otkad oni, evo, kobi dvostrukom
U jedan izginuše dan – da, proliše
Krv rukom vlastitom, na udar udarom
Uzvrativši – svu vlast ja držim otada
Jer poginulima sam rodom najbliži.
A dušu, srce, pamet svakog čovjeka
Upoznati se ne može dok nè vidiš
Gdje oko vlasti i zakona trudi se.
Tko cijelim gradom ravna, ali nè mari
Za savjet najbolji, već strah mu nekakav
Zapečatio usta, taj se meni sad
I odavno već čini da je najgori.
Ni onog kome više znači prijatelj
No vlastit zavičaj ne cijenim nimalo.
Svjedokom nekʼ mi bude Zeus što vidi sve
Da šutio ja ne bih kad bih vidio
Gdje propast mjesto spasa gradu bliži se.
Nitʼ neprijatelja bih zemlje uzeo
Za prijatelja, jer znam: ona štiti nas;
Pod njenim jedrima dok sretno plovimo,
Mi prijatelje stječemo. Po takvim ja
Načelima za sreću radim grada tog.
Pa s tim u skladu građanima sada sam
Oglasio za Edipove sinove:
Etèokla, što pade grad naš braneći
A bio je u boju junak najveći,
Nekʼ sahrane i čast mu svaku ìskažu
Što pokojnicima pod zemljom pripada.
A brata njegova, to jest Polìnika,
Što ko bjegunac vrativ se, svoj zavičaj
I roda našeg bogove do temelja
Popalit vatrom htjede, krvi naše se
Nasititi, nas kao roblje odvesti –
Za njega gradu evo ja proglasih sad
Da grob mu nitko ne spravi ni òžali:
Bez groba nekʼ mu tijelo puste pticama
I psima kao plijen, sramotu najveću.
To volja moja je i neće nikada
Čast veću imat zločinci od čestitih.
Alʼ tko je našem gradu odan, mrtva ću
I živa ja ga poštivati jednako.

Zbor
To tebi s neprijateljem se svidjelo
I s prijateljem grada tog uraditi.
Ti služiti se smiješ svakim zakonom
Za mrtve ko i zà nas što još živi smo.

Kreont
Čuvari zapovijedi vi mi budite!

Zbor
Daj mlađem nekom reci neka bude to!

Kreont
Alʼ straža stoji ondje kod mrtvaca već.

Zbor
Pa što još drugo onda ti naređuješ?

Kreont
Ne pòpuštaj ni ù čem nepokornima!

Zbor
Te lude nema tko bi mrijeti volio.

Kreont
Pa to i plaća bit će mu. Alʼ nadanje
U dobit često čovjeka upròpasti.
(Dolazi stražar.)