Fotoelektrični efekt

Fotoelektrični efekt

Fotoelektrični efekt je pojava kojom opisujemo izbijanje elektrona iz metala pod utjecajem elektromagnetskog zračenja. Energiju elektromagnetskog zračenja (svjetlosti) \(E_f\) čine fotoni, a ona se troši na izlazni rad metala \(W_i\) i kinetičku energiju izbijenog elektrona \(E_k\).

Izlazni rad predstavlja minimalnu energiju koju je potrebno elektronu dovesti da bismo ga oslobodili utjecaja privlačnih sila u atomu. Energija zračenja mora biti veća od izlaznog rada metala da bi došlo do fotoelektričnog efekta. Minimalnu frekvenciju za koju dolazi do fotoelektričnog efekta zovemo granična frekvencija \(f_g\) i vrijedi:

Izbijene elektrone možemo zaustaviti nekom razlikom potencijala koju zovemo zaustavni napon \(U\). Taj je zaustavni napon iznosom jednak kinetičkoj energiji u elektronvoltima.

Fotoelektrični efekt možemo opisati i izrazom:

Broj izbačenih elektrona ne ovisi o valnoj duljini nego samo o intenzitetu upadnog zračenja. Povećanjem intenziteta povećavamo broj izbačenih elektrona iz metala.